недеља, 9. август 2009.

Something Is Lost

POMISLIH: sve te crno-bele fotografije uredno složene u foto-albumu čemu služe, šta pokušavaju da sačuvaju, koju poruku prenesu?
Znao sam da je moja pomisao subverzivna, rušilačka, jer nikakvog logičnog odgovora nije, niti je moglo, da bude.
Pored kontejnera ponekad nalazim razbacane fotografije. Čak nisu ni crno-bele već u boji. Dakle, nisu tako davne. Poruka koju mi upućuje jeste da je život koji prikazuju već razoren, nestao, mrtav.
Trudim se da nenamerno ne zgazim bačene fotografije, cipelom ne stanem preko nečijeg nasmejanog lica... Srećnog lica...
Kao po nekom nepisanom pravilu, zakonomernosti, obično bude bude kišan ili snežan dan. I fotografije su već natopljene kapima kiše...
Molim se da đubretari što pre dođu, i na đubrište odnesu odbačene slike. Da ih slučajni prolaznici ne skrnave pogledima, dodirima, gaženjem...

Нема коментара: