субота, 8. август 2009.

I HAVE NO CHOICE!

OSOBA u crno obučena dobaci mi u prolazu:
- Nemaš izbora, definitivno ga nemaš... Pogledaj, i sam se uveri: crveno, žuto, zeleno. Pa, ponovo, istim redosledom: crveno, žuto, zeleno... Tako se odvija tvoj život: jednolično.
I produži dalje, ne zaustavljajući se.
U glasu te, meni nepoznate osobe sam osetio sarkastični prizvuk. Kao da je nešto znala o meni, od nekog čula...
- Ja uvek imam izbor - doviknuh za njim. - Zapamti to!
Za-pa-mti...
Nisam verovao u reči koje sam izgovarao, ali morao sam nešto da odgovorim! U meni je bilo toliko besa, jada, da sam morao nešto da odgovorim.
Nad gradom je padala noć polako i nečujno... Spuštala se i prekrivala usnuli grad...
Nešto ovako odvratno nikada ranije nisam radio, pomislih. Tako nisko nikada ranije nisam pao.
Šta se to sa mnom dešava, i zašto?! Zašto sam ovako i ovoliko pukao?! Ko je kriv za to? Ja sam ili neko koga srećem, čiji se putevi ukrštaju sa mojim?

2 коментара:

Unknown је рекао...

uvijek ima gore od goreg i bolje od boljeg, uvijek ima i neki drugi izbor, bio gori ili bolji, uvijek postoji i drugi put, ponavljanje je majka mudrosti, bar tako kazu....kakvo padanje na dno, imam jednu svoju pjesmu, na ovu temu, kad sam bila pesimisticna (hahaha, kao da i sada nisam)

Valjda je sve s razlogom


"Sic est in fatis"

Obrušavaju se istine u meni
Kotrljajući se po nemirima.
Okrenut mi pogled od sunca
I sjenka što pada ispod trepavica.
Čije sam fenjere okačila
Da mi osvjetljavaju put,
Jer me u odbljesku suze
Svjetlost dana ubija?
Nije me vjetar nemirom obljubio
Iako se bestidno zavlačio u njedra.
Nije me kiša suzama oplodila.
Pa se one prelijevaju preko rubova-
Nije mi ljubav razum oduzela,
Pa sada gmižem pustopoljinom,
U dronjcima svojih snova.
Sklupčana u utrobi,
Odjednom se razmilila,
Ta bol, što nemilosrdno kida
Sve što traje u meni.
Da mi je samo jednom
Zakoračiti strništima života
Visoko uzdignute glave,
Sa sjenkom od sunca
Ispred, a ne iza sebe.
Nek makar netko drugi
U Nedođiju prije mene dođe.



btw, redovno te citam, link mi je bio nedostupan danima, od mog zadnjeg komentara, pise da ne postoji blog sa ovim nazivom, ali upornost se isplati :))))) citam te i dalje

Infinitum је рекао...

dunja,
lepo sto pronalazis vremena za citanje mog autorskog bloga...
kao i sto povremeno ostavis komentar koji mi salje povratnu poruku da NEKO ipak posecuje ovaj blog...
dakle, hvala.