петак, 30. јануар 2009.

Bio jednom jedan VIRTUELNI GRAD....


I niko nije mogao da ga vidi, primeti, osim Kralja Pajaca. On je jedini posedovao moć da može vizuelno da detektuje Virtuelni grad!
Mada ga je on nazivao grad K-a...

среда, 28. јануар 2009.

Dwa równoległe wiersze

Staliśmy na autostradzie
nie po tej stronie, co trzeba.
Kierowcy w samochodach słuchali wiadomości południowych,
lecz my nie wiedzieliśmy o tym.

Słońce jak na złość parzyło,
obok w górę wznosiły się bagaże.
Lato, prawie, już mijało,
choć jego ślad w nas nie ocalał.

Nienawidziłem lśniących kawałków metalu
i chmur spływających z migających twarzy.
Jeśli się zatrzymają, będę musiał powiedzieć „Dziękuję,”
a nie chciałem zostawać ich dłużnikiem.

Stoję więc ciągle przy jakiejś autostradzie,
choć nie jest to już tamta magistrala.
I wiem: nikt mnie nie zabierze
przegrani pozostają przy OK korala.

(Napisao K.P. a na poljski prevela - Olga Lalić-Krowicka)


P.S.
Srpski verziju iste pesme (ako Vas zanima) mozete da procitate na sledecem LINKU.

уторак, 27. јануар 2009.

PRZEMYTNICY

Zebraliśmy się
koło północy
na parkingu
znad tamtej dziury na Slaviji
którą nazywają Mitićeva.
My- przemytnicy,
i oni- co zabłądzili
których przypadek sprowadził do nas
tej nocy
żeby wypełnić puste miejsca w autobusie.
Z torbami przepełnionymi Vegetą,
winiakiem i papierosami
Blue ronhill.
By wszystko to wymienić
na trochę sera, salami
i tanie kosmetyki
węgierskie.
Byliśmy przemytnikami najniższej warstwy:
międzynarodowa moneta do wyrównania rachunków.

(prevela na poljski - Olga Lalić-Krowicka)

петак, 23. јануар 2009.

Budapest

Wystrzępiony z codziennego zużywania
krawężnik jednego z mostów
Budapesztu nieubłaganie oddziela
od ruchu drogowego
wiodącego w przeciwne strony
jakąś swoją
pomieszaną logiką
niezrozumiałą dla kogoś kto pierwszy raz
pojawił się w tym mieście.
Szorstki mechaniczny dźwięk
migawki aparatu fotograficznego:
to koniec chwili,
lecz nie paradoksu
przypadkowo
zarejestrowanego
na kliszy filmowej.

Strumienie pojazdów
i kto wie co jeszcze
żeby, warunkowo,
można to było nazwać rzeką,
i w tamtej,
i w tej
od dawna minionej chwili
nie przestawały płynąć.

(prevela na poljski - Olga Lalić-Krowicka)

среда, 21. јануар 2009.

Roman "Repriza reprize"

Zoran Ilić - Repriza reprize, roman
Izdavač - Liber (edicija - Proza)
(Liber, Beograd, 2009. 110 str., broš, 17 cm, latinica. ISBN 978-86-85353-75-8)

"Delove beležaka povremeno postavim na Net, tako da se sve odigrava pred očima javnosti. Nema preterano zainteresovanih da prate moju avanturu. I ne shvataju je, na pravi način.
A, opet, ja time kao da ispunjavam svoju misiju. Ne želim da odvojim čitanje „Reprize“, pisanje o njoj i prezentaciju toga na globalnoj Mreži.
Držim se tih postulata. Ispunjavam svoj deo pogodbe. Pogodbe sa samim sobom. Nema druge strane u tom dogovoru. Ili: obe strane su identične, podudarne. Istovetne."(Repriza reprize, odlomak, str. 35)

Avantura pisanja "Reprize reprize" je okončana. Beogradska izdavačka kuća LIBER je odlučila da objavi ovaj roman u ediciji "Liber - Proza".
Vaš primerak knjige možete naručiti kod izdavača ili uskoro (koliko je to - uskoro, zaista ne znam?!) potražiti u beogradskim knjižarama.

уторак, 20. јануар 2009.

"Progutajte i ovo", Đuro Stanojević

Roman Đure Stanojevica PROGUTAJTE I OVO možete sada nabaviti i online na sledećoj - ADRESI.
Cena knjige je 350,00 dinara.
O romanu PROGUTAJTE I OVO, iz pera zrenjaninskog prozaiste Radivoja Šajtinca:
"Ovo je žestoka, poetička, perverzna lirska verzija autobiografije o sopstvenom dvojniku, uvek luzerski pronicljivom i čulnom kao što je to, inače, u ispovesti bez zadrške i bez kostiju.
Taj bitnički i rokersko - pikarski melanž žestokih snimaka, verističkih spotova, stroboskop privatne, potkožne istorije, u zadimljenom predelu severnobanatskih ledina i provetrenih ulica, priziv patetne, nekomoforističke lektire sve do ikonoznačnih stereotipa, meka stolica zalazećeg sunca sa Sanseta na obali Tise, skajlajn sa dalekih neonskih tvrdjava u prostoru iznad marljivih, seoskih kafića, kotarki i grmlja trnjine.
Pisac i sudbina, van sterotipa o cehu i jednoznačnosti lične socijalne strategije, likovi i linkovi, jarkovi i holovi, drhtanje i šaputanje, srebro i sperma, suza i crni humor prostora, to je, uz zavodljivi stil i tečno slikanje i portretisanje obeležje ove proze. Ne, ovo nije pastiš, ovo je neprigušena elegija pojedinca u paklu mladosti i hororu iskrenih i divljih ambicija."

Đuro Stanojević je rođen revolucionarne 1968. godine na salašu kraj Erdevika u Sremu, malog mesta u galaksiji.
Kako i sam kaže, te 68, je sisao mleko obogaćeno svom onom energijom i muzikom koja se širila etrom.
Možda zbog toga i piše to što piše tako kako piše.
Do sada je objavio knjigu pesama Kulturno mi se uzdiže.

понедељак, 19. јануар 2009.

U Londonu na sceni zaboravljeni komad pesnikinje Silvije Plat

Silvija Plat je rođena 27. oktobra 1932. godine u Jamajka Plejnu (Masačusets). Svoju prvu pesmu je objavila u „Boston Heraldu”, kada je imala samo osam godina. Već tokom prve godine studiranja, pokušala je, prvi put, da se ubije, popivši celu bočicu pilula za spavanje. Kratko vreme je bila u bolnici gde je lečena šok terapijama. Diplomirala je 1955. godine, dobivši mnoga priznanja, pa i stipendiju za Kembridž. Nastavila je da piše poeziju, povremeno objavljujući pesme u studentskim novinama.
Nakon kratkog poznanstva, udala se za pisca Teda Hjuza 1956. godine. U Veliku Britaniju su otišli 1958. kada je Silvija ostala trudna. U to vreme objavila je svoju prvu i za života jedinu zbirku pesama „Colossus”. U braku im nisu cvetale ruže, uglavnom zbog Tedove sklonosti ka vanbračnim izletima. Razišli su se krajem 1962. godine. Sa decom, Fridom i Nikolasom, Silvija se iz Dejvona preselila u London.
Ubila se 11. februara 1963. godine. Imala je 30 godina. Njena glavna dela („Ariel”, „Zimsko drveće”, „Tri žene”, „Sabrane pesme”, „Izabrane pesme”…), objavljena su posthumno.
Godine 1982. dobila je Pulicerovu nagrada za knjigu „Sabrane pesme”. Bilo je to prvi put da neki pesnik dobija ovu prestižnu američku nagradu.
(...)
Rašireno je mišljenje da je Silvija Plat bila pre svega pesnikinja, a zatim romanopisac i da je time njen talenat bio iscrpljen.
Pozorišni reditelj Robert Šo ne misli tako. On je producent i reditelj Silvijinog komada „Tri žene”, koji je nedavno imao svoju praizvedbu u Londonu. Šo veruje da ovaj komad pokazuje Silviju Plat i kao briljantnog dramaturga.
- Postoji nešto magično u tom komadu - kaže Šo.
„Tri žene” su najmanje poznato delo Platove, ako ne i potpuno zaboravljeno. Ono je napisano kao radio-drama za tri glasa i emitovano na BBC-ju 1962. godine. Kasnije je uvršteno u knjigu poezije „Winter Trees” („Zimsko drveće”), koja je objavljena 1971, osam godina posle njenog samoubistva.
„Tri žene” su inspirisale novinarku Džojs Kerol Outs da Silviju Plat opiše kao „našu priznatu kraljicu tuge i portparola naših najintimnijih košmara”; i da ustvrdi da je, bez sumnje, reč o jednom od najlepših dela koje je Silvija napisala.
(...)
Tek kada se posle dvogodišnjih pregovora sa izdavačem „Faber & Faber” dokopao prava da „Tri žene” postavi na scenu, Šo je shvatio je svu veličinu kultnog statusa koji pesnikinja ima i pedeset(!) godina posle smrti. Naime, po objavljivanju kastinga, stiglo je čak 1.700 prijava za tri uloge.
Reditelj Šo se odlučio za tri londonske glumice: Elizabet Dal je Prvi glas - žena koja se porađa u bolnici i nosi svoju bebu kući; Tili Fortun je Drugi glas - sekretarica koja je doživela pobačaj (i to ne prvi) i Lara Limon je Treći glas - studentkinja koja je svoje neželjeno dete dala na usvajanje.
Iako Šo ne želi olako da tvrdi kako je reč o autobiografskom delu, on ipak podseća da je Silvija Plat imala veliko materinsko iskustvo.
- Ćerku Fridu je rodila u aprilu 1960. godine, pobačaj je imala deset meseci kasnije, a sina Nikolasa je dobila u januaru 1962.
Tri žene je S. Plat napisala sredinom 1962. godine, a ubila se u februaru 1963. godine - kaže Šo. (izvor - BLIC, Bg)

четвртак, 15. јануар 2009.

Robert Lovel: Na prodaju

Ubogi slučaj-komedijant,
udružen sa ogromnom količinom mržnje,
upravo navršava svoju prvu godinu -
letnjikovac mog oca na Beverli Farmama bio je
izložen prodaji onog meseca kada je on umro.
Ispražnjen, otvoren, prisan,
njegov kućni nameštaj
imao je izgled nečega
što na vrhovima prstiju
očekuje potpetice preduzimača.
Spremna, zastrašena izvesnošću
samotničkog života sve do osamdesete,
majka je noćima bludela na prozoru,
kao neko ko je ostao u vozu
jednu stanicu više od svog odredišta.

(Prevod: KRALJ PAJACA)

среда, 14. јануар 2009.

Konkurs za prvu knjigu - 2009

Uslovi konkursa:
- Pravo učešća imaju autori do 35 godina starosti koji do sada nisu objavili knjigu;
- U obzir dolaze pesnički, prozni, esejistički, dramski i međužanrovski radovi;
- Konkurs je otvoren do 15. aprila 2009. godine;
- Žiri će objaviti imena autora čije knjige ulaze u izdavački plan edicije "Prvenac", na dan Univerziteta, 21. maja 2009. godine;
- Radove sa punim imenom i prezimenom i kraćom biografijom, dostaviti u tri primerka na adresu: Studentski kulturni centar, Radoja Domanovića br. 12, 34000 Kragujevac;
- Autori izabranih radova biće lično obavešteni;
- Studentski kulturni centar će izabrane knjige objaviti do Međunarodnog sajma knjiga u Beogradu;
- Rukopisi se ne vraćaju.

Ustanova
Studentski kulturni centar
Kragujevac

20 novih naslova i 118 tisuća čitatelja u 2008. godini

Društvo za promicanje književnosti na novim medijima (DPKM) objavilo je na mrežnim stranicama projekta “Besplatne elektroničke knjige” (www.elektronickeknjige.com) tijekom 2008. godine 20 novih naslova, čime izjednačena rekordna produkcija naslova iz 2007. godine. Od 20 objavljenih, njih šest su elektronički “originali”, što je rekordan broj od pokretanja projekta 2001. godine. Čitateljima trenutno dostupno ukupno 90 naslova. Tih 90 naslova tijekom prošle godine čitalo je 118 tisuća posjetitelja, dvije tisuće više nego tijekom 2007. godine, što u prosjeku iznosi gotovo 10 tisuća čitatelja mjesečno.
Tijekom 2008. godine objavljeno je šest elektroničkih originala: pjesničke zbirke “Sadomazoteka” Franje Nagulova, “Baš si sirov u zadnje vrijeme” Matije Brstila i “Kratka povijest bolesti” Helene Burić, romani “Kazahstan” Suzane Abspoel Đođo i “Zujke” Marija Brkljačića, te drama “Trovačica” Jurice Pavičića. Osim tih originala, reizdano je još 14 naslova: romani “Clown” Milka Valenta, “Pismo iz Sankt Peterburga” Irene Lukšić, “Katarza” Branimira Barona Brljevića i “Cipele za padanje” Lade Puljizević, izbor iz poezije Blaise Cendrarsa “Sve do Srca Svijeta” (u izboru i prijevodu Tomice Bajsića), zbirke pjesama “Mačje pismo” Branislava Oblučara, “Prvi korak u tamu” Ivane Simić Bodrožić, “Zid i fotografije kraja” Miroslava Mićanovića i “Yves” Ivice Prtenjače, knjige kolumni Darka Polšeka “Rađanje nacije” i “Zapisi iz treće kulture”, te knjige “Četvrti svjetski rat/Drugačiji svijet je moguć” Dražena Šimleše i “U obranu anarhizma” Roberta Paula Wolffa.
DPKM planira u 2009. godini objaviti 21 novi naslov, a među njima i knjige Marka Pogačara, Josipa Mlakića, Zvonimira Mrkonjića, Tomice Bajsića, Dorte Jagić, Sanje Lovrenčić, Stjepana Balenta, Roberta Roklicera i drugih.

недеља, 11. јануар 2009.

Debeli, znam ko si

Novi Sad je ispljunuo Nenada Stakića iz nekog limanskog šahta, sa svim ožiljcima kakve urbana sredina može da ostavi na mladog čoveka. Hibrid zlog Selina, raspadnutog Bukovskog i ludog Fantea je jedan lik koji bez straha od ičega, piše kao da nema sutra! Nagledan pornića sa gotičarkama, ogorčen na grad koji ga je odbacio, on priča svoje autentične priče pune mržnje i ljubavi, koje se kreću od najiskrenijeg vapaja za nečim čistim i uzvišenim, do treš horora i jeftine malodušnosti koja vlada betonskim naseljima. Pljunite ga, uzvratiće. Pojurite ga i on će nestati negde sa nekom bledom gotičarkom. Uplašite ga i reći će lalinski: Juuu! Kad dođe sebi, sigurno će vas nazvati primitivnim došljakom. Onda će da popije pivo i napiše nešto za sledeću knjigu. (autor teksta — Dejan Bambulović)
Knjigu je objavila beogradska izdavacka kuca LIBER

понедељак, 5. јануар 2009.

Dz-Dz i drugari + Metak za zlikovca 11. u Hektoru

Drugovi i drugarice,
DzDz je odlucio da ove prilike napravi veliki reunion i sazove sve clanove ikada prosle kroz grupu. I sve to povodom odlaska naseg maticnog basiste Shoneta, koji ce uskoro nastaviti sa zivotom i radom na Americkom tlu. Osim bivsih clanova benda bice tu i gostiju iz mnogih prijateljskih beogradskih grupa koji ce sa nama odsvirati i otpevati pesme sa DzDz autorskog repertoara.
Kao specijalni gosti iste te veceri nastupice i nasi veliki prijatelji, bend Metak za zlikovca, koji ce cak za ovu priliku spremiti i jednu obradu DzDz-a u svom maniru, koju ce izvesti uz njihov standarni repertoar.
Kao vodeci pre and after party Dj set majstor atmosferu vodice jos jedan nas prijatelj Disk Jockey Kreshimir Cicolina, poznat svima onima koji prate veceri koje organizuje famozna Disko Mafija.
Jedna od bitnijih stvari koje zelimo da naglasimo je da je ovaj dogadjaj koncert i istovremeno velika gradska zurka, koja ce biti zabelezena sa pet kamera i tonskim rekorderom. U planu je da se taj snimak kasnije montira i objavi kao legitimno DzDz multimedijalno izdanje, i pozivamo sve ljude zeljne dobre svirke i provoda da dodju i uvelicaju ovaj dogadjaj svojim prisustvom, ujedno i ovekovece sebe i tu atmosferu u tonu i slici.
Koncert ce se odrzati 11. januara u beogradskom klubu "Hektor"(ex Džungla), Skadarska 40c, sa pocetkom u 21h. Ulaznica je 200 dinara.
Evo nekih drugara koji su najavili svoj dolazak i zajednicki nastup:
Metak za zlikovca
DJ Krešimir Ćićolina
Andrija,Boban(Irie FM)
Peca
Borko(Disko mafija)
Dragana(Madlenijanum)
Tića (GKT)(HORKESTAR)
Djole (Sixpack)
Gagi i Deki (Sajsi)
Anica(exDZDZ)
Jovana i Sanjica(FLOAT)
i jos neki....
Pripreme za nastup su u toku, tako da ocekujte maksimum od svih nas. Veliki pozdrav i vidimo se!
DzDz i Drugari.


Listić toalet-papira

Kada Sotiru vratim "Reprizu" verovatno ću zadržati listić toalet-papira koji sam koristio kao bukmarker. Mada sam potpuno siguran da ga nikada više neću koristiti kao obeleživač za neku drugu knjigu.
Listić deluje istrošeno, krhko. Ono što ga čini posebnim jeste da je on jedini materijalni dokaz da sam čitao Grijeov roman.