недеља, 27. децембар 2009.

Beograd: stvarno veliki grad



Po svemu sudeći, Neurodžez korača beogradskim ulicama. Ispod đonova njenih cipela je - beogradski asfalt.
I Kralj Pajaca korača istim, manje ili više istrošenim, asfaltom. Ipak ne sreće Neurodžez. Beograd jeste veliki grad, i tu nema dvojbe. Verovatno i većina pomenutih blogera u njemu živi.
Ipak, tako je malo pominjanja Beograda u njihovim zapisima. Kao da im on ne znači previše.
Kralj Pajaca poseduje izvesnu privrženost gradovima. Spreman je da o gradovima misli kao da su živa bića i u skladu s tim da se prema njima ophodi. Gradovi dišu, proizvode zvukove...
Gradovi: kutije sa toliko pregrada u koje se smeštamo srećni što imamo svoju pregradu, fioku.


четвртак, 24. децембар 2009.

Boris Starešina

Još jedan bloger kog sam upoznao i čiji je blog trenutno u stanju mirovanja jeste Boris Starešina. Njemu nije potreban nikakav nick-name: prezime mu je dovoljno neobično da ga zadrži. Drugih Starešina na Netu nema. Boris je jedini.
Moja avantura mu ne deluje dovoljno kvalitetno, i misli da je ispod mojih mogućnosti.
Tako Boris misli. Cenim njegovo mišljenje, ali... NIsam ja više onaj čovek koji je sa njim sedeo u jednoj beogradskoj kafani... Znam da nisam.
Mnogo sam se promenio, evoluirao. Sazreo.
Tako da je, Borise, Kralj Pajaca ovo što jeste, a ne ono što je bio. I tek ga očekuju velike promene. Otvorenih, razgoračenih očiju ulazi u ono što je pred njim.
Ipak je ravnodušan. Najravnodušniji od svih blogera čije blogove posećuje, o kojima piše...
Jedino mu Perceptor delimično u tome konkuriše. I on je savršeno ravnodušan...


уторак, 22. децембар 2009.

Anonimni komentari

Perceptor je otvorio blog samo zato da bi mogao da ostavlja komentare na drugim blogovima.
„Mislio sam da ću ovde samo skitati i komentarisati, i da nikada neću otvoriti svoj blog.“
Međutim neki njemu zanimljivi blogovi su zabranjeni za anonimne komentare, a Perceptor nije mogao bez svojih komentara i otvorio je – blog.
To je cela priča.
I zaključuje:
„Umoran sam i potreban mi je mir. Zato ću poštovati Vaš.“

понедељак, 21. децембар 2009.

Gde je Ulica Brestova?

Ulica Brestova je u podnožju Kopaonika. Tamo provodi decembarske dane i noći.
Na put je pošla sa bratom i njegovom devojkom koju Ulica zove - Oliva. Bratovljeva devojka je podseća na Popajevu Olivu.
Zna je jako dugo. Još od sedmog razreda osnovne škole.
Ulica se baš raspisala: svašta je napisala u svom postu. Treba pokupiti sve te podatke, obraditi...
Začuđena je što tako uporno nastavljam da budem prisutan u Blogosferi.
Kao da se pita: šta Kralj Pajaca u njoj traži?!

субота, 19. децембар 2009.

Tamara Anri

Novo blogersko ime koje ostavlja komentare ispod mojih postova jeste Tamara Anri.
Njen blog je sav u znaku fudbalera Barselona Anrija što znači da je Sanja njegov fan. Toliki da bi rado njegovo prezime priključila svom imenu.
Šta se sa njom dešava? Traži novi stan. Jednosoban. Od približno 44 kvm. Koliko to košta? Dvesta evra.
I blogeri imaju stambenih problema...


четвртак, 17. децембар 2009.

Neurodžez: Blogoludilo

K. P.
To sa semplovanjem jeste to :)
God is a DJ

Nego, takodje pokušavala u više navrata da sklopim razne semplove, posebno neku poeziju (odabranu) al' pošto sam megaloman i kriterijum je bio veoma raznolik napravih samo papazjanijukoja je više podsećala na neki kineski mix nego na neko interesantno delo :D
Sad sam u fazonu "1 na 1" kao onaj domaći film :)
Nešto kao zamajac, opet nešto moje kao zamajavanje
Sad u stvari znam u čemu je kvaka što te ranije nisam komentarisala.. Ti si ranije bio okrenut baš prozi, što je ok, ali mi nije na ovaj način interaktivno kao ove crtice svakodnevnog blogoludila koje sada beležiš.... Ovo sada mi je superiška.. Svaki dan novi izlet u nešto...

понедељак, 14. децембар 2009.

Ko su hakeri?!

Kralj Pajaca bi odgovorio da su oni degenerici, ali da li je baš tako?! Možda bi trebalo pronjuškati po Internetu i otkriti i drugu stranu priče? Ili druga strana priče o hakerima i ne postoji?!
„Hakeri su veoma inteligentne osobe koje istražuju ono što je sakriveno u hardveru i softveru” moguće je pročitati na Mreži.
Očigledno da se ne radi o istomišljeniku Kralja Pajaca. Za citiranog anonimusa sa Neta hakeri nisu degenerici već: “veoma inteligentne osobe”?!
Najlakše je reći da je i taj anonimus sa Neta degenerik, kao i hakeri. Mešutim, ostanimo još neko vreme u njegovim relacijama: Anonimus ima pravo na svoje mišljenje. Ovo je vreme demokratije i demokratija.
Po njemu, “hakeri su časni, pošteni i civilizovani, i imaju svoju kulturu!”
Kako priča ide, Kralj Pajaca će još i da zavoli hakere. To su baš fini momci. Ipak, još neko vreme će o njima da misli da su najobičniji degenerici. On svoje mišljenje ne menja tako lako, i na osnovu tek jednog internet teksta.
A i Anonimus ima još nekih argumenata. Nije to kraj njegovog teksta. Baš se raspisao!
Ulazi u suptilnu igru ko jeste a ko nije haker. Ako je nekome naneo štetu koristeći računar onda on i nije haker već najobičniji – razbijač. Problem je što za takve ne postoji engleska reč. Tačnije postoji, a ona je – haker.
To se zove “circulus vitiosus”.

недеља, 13. децембар 2009.

Ko je ovde hakovan?!

Blogerka iz "Ulice Brestova" tvrdi da nije u mogućnosti da poseti moj blog. Verujem joj na reč. Izgleda da su hakeri napali moj blog. Kako su to izveli zaista ne znam?!
Glup sam za to, i nisam toliko zao da drugima hakujem sajtove.
Međutim zlih ljudi ima, postoje, na Netu. I kao da ih je svakim danom sve više i više...
Eto odgovora blogerko iz Ulice brestova! To je razlog zašto ne možeš da posetiš moj blog. On je - hakovan.

недеља, 6. децембар 2009.

Ulica brestova

U "Ulica brestova" nema brestova. U stvari, nema nikakvog drveća! Ima čudnih, neobičnih individua, ali brestova nema. U njoj ne borave ljubitelji prirode.
Slično kao i kod drugih blogera, tekst je krajnje sveden. Skoro da ga i nema. Ali zato ima fotografija. Treba iskoristiti mogućnosti hiperteksta koje Internet nudi.
Reči nestaju... Nisu dovoljno moćne...

LINK za blog jeste - SLEDEĆI

субота, 5. децембар 2009.

Da li sam u BLOGOSFERI?!

Da li sam iskoračio iz blogosfere? Ne pratim druge blogove, ne analiziram ih... Zanemario sam ih. Dešava se.
U stvari, jedino dalje posećujem blog Neurojazz. Ne što mi se novopostavljeni postovi sviđaju i što ih rado čitam već... Tako...
Na njenom blogu ostavljam komentare, pokušavam da budem duhovit...