четвртак, 30. јул 2009.

Nepoznati o svom statusu u Kragujevcu

NEPOZNATOM je jasno da sve manje postoji u tom šumadijskom gradu. Jasno je njemu i da sve manje postoji na ovom svetu, međutim to ga manje brine. Takođe zna da je jedina dimenzija njegovog postojanja u Kragujevcu odavno svedena na isprazne posete gradu. On i dalje može sesti u međugradski autobus, voz ili putnički automobil i otputovati u Kragujevac. Prošetati gradskim ulicama, sresti nekoga poznatog, javiti mu se, sa njim popričati i on postoji u Kragujevcu! Grad ne može da negira njegovo postojanje. Nepoznatompiscu se ne sviđa kako i na koji način Nepoznati razmišlja o svom statusu u Kragujevcu. Isuviše je to komplikovano i neistinito, na kraju krajeva. Najobičnija konstrukcija! Naročito je sporna poslednja rečenica...
Grad na Lepenici i Nepoznati su se pretvorili u suparnike. Ako i ne želi njegovu smrt, Kragujevac ravnodušno čeka da je doživi, zna da će je doživeti. Njegova egzistencija gradu ništa ne znači, dok će smrt Nepoznatog za Kragujevac predstavljati još jedan osvojeni poen.
I ovde bi Nepoznatipisac mogao da interveniše, prepakuje tekst. Mogao bi, ali neće. Neka Nepoznati i dalje razvija svoju misao.
Sa tom svešću Nepoznati svaki put dolazi u rodni grad. Oseća njegovu ravnodušnost, hladnoću ne samo prema sebi već prema svim stanovnicima grada. Jedino što su oni, za razliku od Nepoznatog, potpuno bezbrižni. Ne slute da ih grad mrzi. Tumaraju ulicama, obavljaju svakodnevne poslove... Uveče mirno ležu u krevete...
A Kragujevac igra surovu igru.
O, da! Baš je igra! Nepoznatipisac svaki dan gleda prenos te igre na TV-u...

понедељак, 27. јул 2009.

CF BOOK: "Megalomanija"

Ako kliknete na fotografiju, dobicete je UVECANU. To je SVE!
Znam da nije previse, ali...
I da znate: ovo nece biti korice romana MEGALOMANIJA!
Kako izgledaju korice MEGALOMANIJE pogledajte OVDE.

Skver

ONE godine kada je Nepoznati napustio Kragujevac, na skveru se nalazila ratna mapa Evrope iz 1941. godine.
U gradu se snimao film o streljanju u Šumaricama i za potrebe filma skver je preuređen da izgleda kako je izgledao u jesen 1941. godine. Bilo je u tome nečeg grotesknog: da se u komunističkoj Srbiji mesecima (film je odavno bio završen, održana je i svečana premijera) šepuri mapa koja prikazuje pobede i napredovanja nemačke fašističke vojske.

недеља, 26. јул 2009.

Gde je sada Marina?

Još se sećam
te plavokose devojke
i refrena njene pesme:
"Ako želiš biću ja..."
ali je više ne čujem na radiju,
ne viđam na TV-u...

Nedostaju mi njen osmeh,
glas,
infantilni intervjui u novinama,
kolor-fotografije
na naslovnim stranama revijalne štampe.

Želim da pratim njen pad,
lagano nestajanje.
Smeta mi,
ne prihvatam,
njen nagli nestanak iz mog života!

среда, 22. јул 2009.

Priznanje

Moram da priznam da sam večeras prilično neurotičan...
Više bih voleo da nisam i da je sve kako treba, uobičajeno, ali takva je konstelacija događaja.
Sav se naježim od pomisli da će sutra biti plus četrdeset stepeni Celzijusovih! Kakvo je to iskustvo? Vredi li ga doživeti? I da li sam ranije doživeo?! Naravno da jesam, ali sve se zaboravlja, pa i…
I ovo veče je dovoljno loše, i nisam ni za njega spreman... Kao ni za sutrašnji dan. Ali on će doći, svanuće... Dan, noć... Jutro, veče... ciklusno ponavljanje...
Nešto mi govori da će ovaj tekst biti veoma kratak. Ne kreće se ni u jednom pravcu… Više lebdi u nekom međuprostoru…
U redu, večeras... šta?! Rekao sam na početku šta večeras! Ponavljam: "večeras sam prilično..." Nastavak znate, nastavak piše na samom početku... Radi se o nekom priznanju.
Ilustracija je nesrećno odabrana za ovaj tekst. Nisam rekao da sam "spreman za večeras" već da sam "večeras neurotičan..."
Koga to zanima, ko za to mari....
Dosta je! Ne želim više da pišem. Bar to može da bude, a i jeste, moj večerašnji izbor.

уторак, 21. јул 2009.

SKAMAGDA

ex-Prijatelj::
1.
"nema više konja konja koji jure a u stvari nikuda ne žure..."
To je stih iz pesme koju peva zvonko bogdan i u toj pesmi se govori izmedju ostalog o skamagda konjima koji su jurili panonskim prerijama u 19. veku i ranije... nisu to bili klasični divnji konji ili podivljali domaci. bili su to konji koje niko nikada nije video da pasu , stoje, spavaju ili bilo šta drugo osim da se krecu u trku...
bile su to skamagde.

2.
skamagda , šta god bila, secanje nema. ako sretnete neku od njih i upitate je za nenju prošlost, znajte da laže. slatko ce da leže, na taj način da necete ni trenutka pomisliti da to nije istina. iako sada to znate, ne recite skamagdi da leže, poslušajte njenu priču iz sažaljenja i milosti. to ce da bude vaše dobro delo, vece nego da gladnom i žednom date hrene i vode, bolesnog da izlečite ili da ne-ubijete kada ste mogli da to učinite. skamagda. šta god da je ona, nema ni buducnost, to je vir sadašnjeg trenutka uvek zbog toga stvarniji od vas samih i lagao sam da treba je slušati jer bi to bilo dobro delo, lagala sam ja skamagda, bolje bežite. i dok budete bežali vrištite iz sveg glasa... jer sadašnjost je tesna i uska i ništa u nju nestane a da prethodno ne bude smrvljeno...

понедељак, 20. јул 2009.

Back and ground

KRAGUJEVAC je postao background za fotografije na kojima je bio Nepoznati. Grad je bio kulisa koja je Nepoznatom služila da se ispred nje fotografiše. Koja degradacija grada! Ili Nepoznatog?
Nepoznatipisac: zašto bi to bila degradacija grada?! Nepoznati sasvim pogrešno rezonuje. Ne bi smeo, ne bi trebalo, da razmišlja u tom pravcu. Te fotografije su ionako bezvredne, i na njima je sve bekgraund.

недеља, 19. јул 2009.

Setwah: Sesti za sto

1.
SVI bi hteli sada da se druže sa SEtwahom, da nešto sudeluju u setwahizmima i kutenadvazijama...
Znam, počelo je da miriši iz kuhinje, provrila je prva voda i krčka se polaku na "kecu"...
Jedino je WEbman seo za sto kada sam rekao da ne znam da kuvam...
2.
JEDINO je webman seo za sto kada sam rekao da ne znam da kuvam...
ubedio me je da sam talentovan i da vec kao početnik imam tu moc da izmislim neko novo jelo. "budži-budži" je bilo prvo. slagao me je da je dobrog ukusa da ne bi izgubio veru u sebe. bilo je to davno i kao u kung-fu filmovima.
Danas smo u nekakvom SF-u, a negde tamo dalje u dokumentarcu...

FACEBOOK: Slobodan Tišma

Basic Info
Type: Entertainment & Arts - Books & Literature
Description: Književno stvaralaštvo Slobodana Tišme (Novi Sad)
1 - Vrt kao to - knjiga pesama, izdavač Ruža lutanja, 1995.
2 - Marinizmi - pesme, Ruža lutanja, 1997.
3 - Blues diary - knjiga dnevničkih zapisa, Ruža lutanja, 2001.
4 - Urvidek - zbirka priča, izdavač Narodna kniga, 2005.
WEB-adresa GRUPE.

субота, 18. јул 2009.

Nepoznatipisac

1.Homo duplex
Još nešto je moguće uraditi: ličnost Nepoznatog razdvojiti, podeliti, na dva dela, i dobiti Nepoznatog - junaka romana, i Nepoznatog - pisca istog romana.
To je moguće uraditi, i takav književni postupak je sasvim legitiman.

2. Nomen est omen
Novostvoreni lik bi trebalo da ima ime (prezime nije obavezno) i, što je još zanimljivije, on će sâm sebi biti kum! Imaće slobodu da sebi kreira ime.
Ime koje je sebi odabrao je bilo Nepoznatipisac. Ne smeta što atipično zvuči: ono će postojati samo na papiru. Niko se neće kretati ulicama Kragujevca, i govoriti:
- Ja se zovem Nepoznatipisac... Ako niste znali, moje ime je Nepoznatipisac... Da Vam se predstavim, ja sam Nepoznatipisac...

петак, 17. јул 2009.

Priča traži pisca

POVEST o Nepoznatom i Kragujevcu ispunjava važan uslov: ona je moguća, ili već postoji u nekom pojavnom obliku. Sve ostalo će biti neuporedivo teže. Nepoznati ne samo da je trebalo da bude junak pomenute priče već još nešto mora da uradi: da je ispiše. I to bukvalno, a ne figurativno, u stilu: "Hodajući ulicama Kragujevca Nepoznati je ispisivao svoju životnu priču..."
U njegovom slučaju, uloge junaka i pisca su se pokazale kao neodvojive. Ako ne prihvati ulogu pisca, neće postojati ni kao junak. Naravno da to nije želeo: ko bi nešto slično želeo?
Lagodnija pozicija bi bila da se Nepoznati kreće ovim svetom, Srbijom i Kragujevcom, a neko drugi o tome da piše. Neko ko je spreman da potroši komad života beležeći sve što Nepoznati čini i šta mu se dešava. Takva osoba nije postojala. Bar ne u njegovoj blizini. Ljudi iz okruženja su bili okrenuti prizemnijim zanimanjima koja su, za razliku od idealističnog posla pisanja, donosila novac. A novac je pokretač svega!
Nepoznatom ništa drugo nije preostalo nego da preuzme ulogu pisca. Priča se neće sama ispisati, i potrebniji joj je autor nego glavni junak.

четвртак, 16. јул 2009.

Zadatak

Zadatak za Nepoznatogpisca: analiza opisanog događaja. On je prethodne večeri ispisao grafit u nameri da isprovocira svog junaka. Našali se sa njim, unese nemir u njegovu dušu. Učini da se Nepoznati ne oseća prijatno u Kragujevcu.
Plan je u potpunosti uspeo: istog popodneva Nepoznati je napustio Kragujevac.
Meseci će proći dok se ne vrati u rodni grad...

среда, 15. јул 2009.

Gost: DUH [Ghost]

1.
PADOBRAN nije hteo da se otvori. vijorio se poput supenog rezanca u vazdušnom tunelu. nogama je dotakao tlo... kukovi su se nekako provukli kroz grudni koš, glava sa vratom uspela je da ostane tamo gde je i ranije bila, ramena su štrčala kao rogovi u visini ušiju. u nabreklim, crvenim, mrtvim očima očitavala se senzacija...

2.
NA raskrnici preko puta futoške pijace su dve pekare i ne zna se koja od njih ima lepši burek...
tu anketu do sada nisam video na nekoj novosadskoj televiziji ali moguce je da ce je biti... a šta ako pobedi ona što je dalje od raskrsnice u smeru sinagoge? e, onda cu ja biti u pravu.

3.
ISPOD beogradskog mosta "gazela" žive Cigani i ONI, u principu, žive u centru beograda, i to je fensi...
nemaju kanalizaciju i električnu enegriju i to nije fensi... nemaju cigani ni groblje a umiru! kako to? pa lepo... spaljuju svoje mrtve baš tu ispod mosta u centru beograda...

4.
DA li verujete da slobodan tišma vozi crveni ferari? ne? ni ja... ali šta ako da? zašto tako nešto ne bi bilo moguce? i ferari i tišma postoje i medjusobno su anatomski kompatibilni, slobodan sa svojim nervnim sistemom koji je povezan u motorički sistem sa njegovim rukama i nogama sposoban je da sedne u ferari i da ga pokrene... pa zašto onda sve to zvuči tako neverovatno? zašto!?

5.
A kako se zove tvoj penis? DA LI mogu da pogađam? na primer: kalašnjikov... ne? onda stiven sigal... ne? a da li je možda karadjorđe?... nije ni to? aha nije čovek, dobro... setio sam se! zove se peder, jel tako!?... nije? nije...

6.
Niš... prošao sam vozom kroz niš... još kao dete počeo sam da osecam averziju prema nišu, kragujevcu, pirotu, kruševcu, šumediji, jagodini i ostalim tim seljačkim govnima iz centralne srbije i šajkači... i onim debilnim pantalonama i opancima... i što je najgore taj smrdljivi i primitivno tupoglavi deo srbije se predstavlja u svetu kao asocijacija na državu... mentalitet tih ljudi je odvratan, sitničavi ciničan i izšajkačen... kopaonik i vranje su ok, a ova govna u sredini bih zalio betonom i napravio veliko perkiralište za ljude koji putuju iz osmanskog carstva u austrougarsku...

7.
KLJUčNA reč u životu jednog vrapca je "kavijar". iznutrice plavičastog sjaja ovog mirkoorganizma izuzetno su cenjene u svim delovima saudiske arabije. nikada se nije desilo da bi vrabac samovoljno napustio mesto boravka i odleteo u afriku, izuzev, ako ga na to prinudi ponuda...

8.
KAPETAN Nemo je znao da je kraj blizu... mora je oticalo ka centru, jezgru planete i nautilus ce za svega tri dana biti riba na suvom... zapalio je svoj tompus od morskih algi i umro od smeha...

9.
ZNAM kako istrebiti ljude! drvece mora da bude vece, mnogo mnogo vece i da se bavi politikom...

10.
TALENAT je 95 posto a rad 0,1 posto. ostalih 4,9 posto odlazi na letovanje. kada su upitali svetislava basaru, bog da mu dušu prosti u slučaju da je mrtav, koliko ima sati, on je odgovorio znam. znači nije bitno koliko se čovek trudi pri pokušaju umetničkog stvaralaštva vec da li mu inspiracija voli putovanja.

11.
NA Paliluli iz trole broj 28 pročitao sam na zidu koji je bio u prolazu: i žene prde. prolazili su zidovi i dalje i zgrade sa njima i ispod trole vukla se cvijiceva ulica. retko se čuje ženski prdež ali ako joj se prišunjaš poput lovca i strpljivo čekaš u tišini, uloviceš ga.

12.
LJUBAV je mesožder. zaljubljeni ljudi gube apetit i žene to znaju kad im partner dobija na kilaži da ljubavi više nema i ejakulacije postaju prevremene. ljubav voli meso da uzima, voli da ga troši i da ga jebe.

13.
NIKADA ali nikada! ne reci - ali... ali ce te odvojiti od od toga što si prethodno rekao, ubrizgati u tebe serum istine pa ceš govoriti same laži kada ti neko naredi da cutiš.

14.
JA cu mrzeti ledeno hladno sladoledom sa sedam kora ja cu lizati sam sebi ledja ! ja bih hteo da vladam! zaboravicu kornete i ružičaste oblake samo jedan je put koji vodi do trona... mi čekamo tvoj glas... mi čekamo tvoj glas... samo jedan je put koji dotiče nebo u ovim crelim letnjim danima- sladoled.

15.
FAšIZAM smisla kao i svaki drugi fašizam oslanja se na glupe i izdresirane ljude. čovek ce tražiti od drugog čoveka uvek da nešto ima smisla, svaki odstup od smisla je ekscentriranje iz stada osmišljenih ovaca.

16.
ZAVEZAO je za krevet i bakarnu žicu joj provukao kroz kapke i pritegao ih na gore da se ne zatvaraju. uzeo je fen i osušio joj oči.

17.
PRAVILA su uvek tako stara,
Zasto moram njima da se klanjam?
Nije vazno, pricaj mi o sreci,
Nesto lepo kao cokolada.

Ovaj put je porodicno stablo,
Mali prostor koji tako volim.
Sve je spremno, to je moja snaga
Nezni ljudi razlicitih strana.

18.
AJKULE nemaju kičmu, to je nesledstvo predhistorije. ajkule spavaju u pokretu, od rodjenja do smrti ona vrckaju guzom. predhistorija spava u pokretu sve do današnjeg doba, nešto te svrbi i ti se počešeš a kompjuter je sve savršeniji.

19.
IZBEZUMLJENO je gladala tanjir prepun trešanja. polarna noc ljuštila je njeno secanje na evropu, sloj po sloj, ljušturu po ljušturu, talog... u duši je osecala mrevinjak detinjstva ali trešnje su i dalje crvenele i ismevale realnost.

20.
STAJALA je ukopana u suzama i gledala ga kako odlazi... njegova silueta vec je počela da dotiče liniju horizonta kada je po poslednji put uzviklula: da li cu te ponovo videti!? zastao je i neokrecuci glavu dogovorio praznini ispred sebe:nikad... ali zemlja je okrugla i on ima magijske moci, i vec je u sledecem trenutku bio iza nje uzimajuci je od nazad i u rukama stežuci njene grudi.njen plač je u jecajima pretvarao u radosni smeh pa onda opet u jecaje ali neke druge vrste.

21.
UPRAVO sada dok vi ovo čitate slobodan tišma seda u svoj crveni ferari, stavlja na oči crne sunčane naočare, polaroid, ubacuje u prvu, pušta nogu sa kvačila i na novosadskom asfvaltu ostavlja još jedan stih.

22.
šTA treba da kupim u prodavnici? ulje ,kafu, majonez, kilo bele paprike, sir, origano, tost hleb, pomorandže i boje za televizor.da, sve je tu. ko nema u glavi ima u nogama zato ja sve zapisujem.

23.
PO novom zakonu Smederevske Australije dozvoljeno je pucati u penzionere koji sede na prozoru i bulje u prolaznike.

24.
UMNOžAVANJE vlastitih tragova postojanje na internetu je... moj hrčak ima svoj blog, moja šolja za mleko ima svoj blog, moj blog ima svoj blog, a hoceš i ti da postaviš nešto na moj blog... koga boli kurac za blogove?

25.
PA, ne znam... znaš kakvi su, primitivci, retro govna sa imenima i tim formalnim sranjima, vole da se trpaju i pokazuju, sigurno ce nas još ovda uznemiravati, remetiti našu bezličnu čistotu i slobodu od IMENA.

26.
GLUPI su i zakržljali ti imenovani. gde ti ljudi žive? u nekom 20. veku ili možda nešto još gore! pa naslovi su postali kao duvanska industrija- stvar za istrebljenje!... kome više treba neki naslov pa da ga pročita pa da kaže aha.. pa onda opet nešto "ispod" naslova... sve je to retro, nema se danas vremena za imenovanje i imena i IDENTITET AUTORA!... zato molim lepo identifikovane autore da ne SMRDE ovde u našem savremenom i lepom forumu!

27.
ISPRED naplatne rampe kod šimanovaca na autoputu beograd-zagrab sreo sam tri kurve ciganke. primetile su ne još dok sam bio u daljini izgledalo je čudno da neko u noci pešači autoputem.
Pitao sam za cigaretu i dobio celu kutiju tek načetog "davidova".
- Gde ideš? - pitala me jedna od njih.
Rekao sam da ne znam. šetao sam se Terazijama ranije tog dana, bilo je vreme ručka i pomislio: idem u Rumu...

28.
OTAC mu je rekao da ce ga nesreca pratiti sve dok je danil harms, napisao je danil harms i potpisao se danil čarms. mislio sam do susreta sa harmsom da je nikola tesla bio moj najveci kompleks.
Pre njih dvojice imao sam kompleks boga.

29.
INSPIRACIJA rumskog karikaturiste Toše Borkovica je jaje na oko.
Oko ulaznih vrata njegovog ateljea u Rumi je žuta boja posle koje naravno nastupa bela. kroz to "jaje na oko" ulazi se u atelje na čijim su zidovima svuda nacrtana "jaja na oko", podmetači za čaše na stolu su u obliku "jaja na oko", stolnjak je "jaje na oko" itd...
Dok sam putovao za beograd iz rume i nazad za vreme studentskih dana, sretao sam tošu borkovica u vozu i autobusu, i uvek sam gledao u njega kao u neko čudo ali sam dobro pazio da me ne primeti... jer sam mu jednom pogledao ravno u oči, i tamo sam video "jaje na oko".

30.
DREKAVAC
je duh novorodjenčeta umrlog na porodjaju... ali znam ja mnogo strašniju priču... pčela koja leti nocu od cveta do cveta je SKAMAGDA.

31.
OSECAM se tako beznačajno posle sexa u kom ona nije doživela orgazam. ona i pre nje mnogo njih. previše...
Tek smo se upoznali, pre nedelju dana. imali smo do sada dve "seAnse", jedna se upravo završila, pre sat vremena, otišla je... pitao sam kako stoji stvar kod po pitanju orgazma, koliko puta ga je doživela i dodao sam upitno" ne tako često?". rekla je "da", ne tako često. ponovo sam je pitao da li si doživela orgazam barem deset puta u životu, onda je priznala, samo jednom i dodala "to sam sama sebi uradila"...
Mlada je, ima 22 godine, sa 16 je "počela". ja znam u čemu je problem, obožavam da lečim... volim je...

32.
KOJI JE DANAS Dan? UTORAK ČINI MI SE? NISAM SIGURAN...
jul je mesec, znam, negde pri kraju. za nekoliko dana dolaze svemirski djubretari, moram da pripremim smece koji ce da odnesu. ubacicu tamo u opatke i svoju savest, nije mi više potrebna, ne činim više ni dobra ni zla dela. ne smem zaboraviti ni stare patike "nike", umorne su, ne žele više da hodaju, svuda su bile... lion, monpelje, strazbur, vilafranka del penedes, prag, usti nad labem, ruma novi sad beorgad indjija, italija slovenija, hrvatska, azurna obala... ove nove crno-sive "dada" nekako su lenje ili možda mudre?...

Grafit

Na ruiniranom zidu je bio ispisan grafit: "Ovaj grad je surov. Kao zvečku će te razbiti!" Poruka koja kao da Nepoznatom upućena. Boja je bila neosušena. On je u nju umočio prst. Postao je crven. Iz džepa je izvadio papirnu maramicu, i obrisao kažiprst. Međutim, nije imao gde da baci maramicu! Zgužvanu ju je držao u ruci, i čekao da prođe pored korpe za otpatke.
Dok je hodao, pitao se da li ga osoba koja je ispisala grafit odnekud posmatra? Osvrnuo se oko sebe: nikoga nije bilo. Kada je njegov rodni grad postao surov, šta ga je takvim učinilo? Stanovnici? Šta je njih učinilo bezosećajnim? Ratovi, raspad države, društvenog sistema, godine sveopšte bede i nemaštine... Mora se priznati da su imali jake razloge za bezobzirnost.
Sledećeg jutra Nepoznati je ponovo prošao pored zida na kome je bio ispisan grafit. Za razliku od njega, Kragujevčani su ravnodušno prolazili, kao da i ne primećuju grafit. Njihova ravnodušnost, otpuleost, je ledila krv u žilama!

понедељак, 13. јул 2009.

(sic!) - časopis za po‐etička istraživanja i djelovanja

SARAJEVO -- Sic!, časopis za po‐etička istraživanja i djelovanja, rezultat je nastojanja nekolicine studenata književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu da iskažu svojevrstan generacijski stav o vremenu u kojem žive i u kojem centri akademsko- -političko‐religijsko‐finansijske moći hoće pojedinca zatvoriti u skučeni palanački prostor konzervativno‐nacionalističke kulture i društva. Višegodišnje nac-pozitivističko i nac-esencijalističko, duboko ideologizirano i ispolitizirano čitanje bosanskohercegovačkih i južnoslavenskih književnosti u sistemu izučavanja, studiranja i predavanja neophodno je dekonstruirati i razobličiti u njegovoj nestručnosti, nepismenosti, stupidnosti i generacijskoj pogubnosti. LINK ---
http://rapidshare.com/files/253881166/Sic__-_Prvi_broj.pdf

недеља, 12. јул 2009.

Setva Kutena: Adios Amigo

Poruka za Webmana: "Neću biti na Bundolu neko vreme..."

Webman: OK, Setva... EX-YU pevač IVO ROBIC je 1964. god. otpevao pesmu 'Adios amigo'...
Ti si tako naslovio tvoj post na BUNDOLU...

(ostali) Komentari:

-- neces ti nigde...izgubicu, najboljeg neprijatelja...(((; odslusaj, moju pesmicu...(((: (Magarac)

-- Ovo je tužno, a pesma je extra. webman neće nigde, šali se. (deeds)

-- Ma, to je Setwah napisao "Adios amigos", a ja sam samo dodao -- "Adios Amigo [2]" citirajuci recenicu iz e-maila koji mi je uputio... On ce neko vreme biti odsutan sa Bundola, a ne ja... (webman)

-- Setva ne pravi losu muziku/tekst .. manje vise ako bi mogao da primetim mu treba stvaralackog mira i tisine . (gost)

среда, 8. јул 2009.

Beo-Kragujevac

Kragujevac je za Nepoznatog bio mrtav grad. Grad pod debelim naslagama okamenjenog pepela. Sivog, vulkanskog pepela. Ni za sebe Nepoznati nije tvrdio da je živ, ili ako je i bio, znao je da to neće dugo trajati: vreme je odavno prestalo da bude njegov saveznik. Čak su iz njega počele da nestaju reči jedinog jezika koji je znao, kojim je govorio: srpskog. Ni za ljude koje je na ulicama sretao nije smeo da tvrdi da pripadaju srpskom narodu. Pored njih je prolazio obazrivo. Plašio se da ga ne oslove na jeziku koji on ne razume, i saznaju da je stranac.
Oni su bili stranci, ali su okupirali, prisvojili njegov grad i učinili da se Nepoznati oseća strancem u svom gradu. Svejedno koji je to grad bio: Beograd ili Kragujevac.
U mislima, on ih je odavno spojio u jedan grad: Beo-Kragujevac.

уторак, 7. јул 2009.

Prvi pripremni sastanak za 5. BASK

U Beogradu ce ovih dana biti održan sastanak kome ce prisustvovati anarhistkinje i anarhisti iz razlicitih država Balkana, sa ciljem pripreme organizovanja 5. Balkanskog anarhistickog sajma knjiga (BASK). BASK, koji je prethodnih godina bio organizovan u Ljubljani, Zagrebu, Sofiji i Solunu i Atini, u Beogradu ce biti održan tokom 2010. godine. Sastanak ce postaviti osnove organizovanja celog dogadaja, te opcrtati kljucne elemente infrastrukture tog dogadaja. U tradiciji prethodnih Balkanskih anarhistickih sajmova knjiga, priprema samog sajma nece biti delo jedne organizacije ili grupe, vec ce dogadaj biti organizovan od strane svih zainteresovanih anarhistkinja i anarhista, koji ce svoj rad koordinirati na za to predvidenim sastancima. Sastanak koji sledi je prvi takav u nizu. U tom smislu pozivamo sve zainteresovane za ucestvovanje u prvom organizacionom sastanku, da se do petka 10. jula jave na 063/263-775, kako bi dogovorili detalje vezane za ucestvovanje u sastanku.

Smrt državi i kapitalizmu!
_____________________________
asi-saopstenja mejling lista
asi-saopstenja@inicijativa.org

Ka-Ge-Be-Ge

Ka-Ge-Be-Ge- Ti definitivno nećeš u Kragujevac?
- Ovog vikenda definitivno neću ići u Kragujevac.
Šta je sa tom rečju, pomisli Nepoznatipisac: zašto je toliko popularna? Zašto je svi koriste?
- Zašto?
- Zato što nemam vremena! Imam neodložnih obaveza u Beogradu, tako da ću u Kragujevac najverovatnije otići sledećeg vikenda.
- Šteta. Mogle smo zajedno da otputujemo.
- Imaš obezbeđen prevoz?
- Nemam. Mislila sam na autobus.
Putovanje međugradskim autobusom: tako svi, pa i Nepoznati, putuju u Kragujevac. Jednom godišnje, mesečno ili svakog vikenda... Raspolućeni između dva grada. Svakim novim danom postajući sve više deo jednog, napuštajući onaj drugi, ostavljajući ga. I to teče kroz vreme. Jedino se udaljenost između dva grada ne menja. Ona je konstantna.
Dva grada se ni za pedalj ne udaljuju. I neko ponovo osvaja tih stočetrdeset kilometara. Iz dana u dan, iz nedelje u nedelju, hrabro prelazi tu udaljenost pokušavajući paralelno da živi u Beogradu i Kragujevcu.

понедељак, 6. јул 2009.

Nathalie




Na radiju je Đorđe Marjanović i pesma Natali:
Moj vodič Natali... Karenjine smeh... Crveni trg beše tih...
Sledi nekoliko reči na ruskom. Pesma bez hepienda:
Cigarete dim k'o da crta voljen lik... Vratih se u rodni grad...
U Beograd koji je tada, kada je pesma nastala, bio drugačiji grad, i u kom nije bilo Nepoznatog. Svoju životnu priču on je ispisivao u Kragujevcu.
Ispisivao sa desetak godina... Priču-arabesku...
Pesma je posvećena Moskovljanki, vodiču, sa kojom se čuveni francuski šansonjer Žilber Beko upoznao za vreme gostovanja u glavnom gradu tadašnjeg Sovjetskog Saveza. Verzija Đorđa Marjanovića je samo prepev, i stih Vratih se u rodni grad... odnosi se na Pariz, a ne na Beograd.
U Bekoovoj domovini pesma je doživela toliki uspeh da su mnogi mladi roditelji odlučili da novorođenim kćerkama daju ime po pesmi čuvenog šansonjera. Danas u Francuskoj ime Natali zaostaje samo za imenima Mari i Monik koja su od davnina uobičajena ženska francuska imena. Trista šezedest hiljada dama starih između trideset i četrdeset godina nose to ime.
Mala enciklopedija Natali autorke Sabin Evert opisuje sudbine sedamdeset i tri francuske Nataše: u svetu mode, šou-biznisa, poštanskim uredima, cirkusu, policiji...

недеља, 5. јул 2009.

Prozor


Sa radija dopire muzika iz šezdesetih: Rita Pavone i njena kancona Come te non c'e nessuno. Kao da jedino mala pegava Italijanka i njen zvonki glas postoje, i vuku Nepoznatog u završetak davne dekade.
Tačnije: vertikalno ga penju liftom na deveti sprat, i odvode do prozora u dnevnoj sobi. Tih godina Nepoznati ništa drugo nije ni radio nego nosa non-stop priljubljenog uz prozorsko staklo posmatrao šta se dešava na ulici, posmatrao obrise grada želeći nešto novo da otkrije. Neki detalj koji nije postojao prethodnog dana.
Napolju je bilo hladno, kraj decembra ili početak januara, a u sobi toplo. Radijatori su grejali. Lako obučen Nepoznati se kretao stanom dok je svud oko njega bio Kragujevac, sa svih strana ga okruživao poput tople majčine utrobe.
Putevima ili železnicom do šumadijskog grada bi povremeno nešto dospelo: iz susednih sela, drugih gradova, republika ili pokrajina... udaljenih država... možda i drugih kontinenata? Nekada bi to bilo egzotično voće (banane, pomorandže...), drugi put američki, engleski ili francuski film, glumci ili poznati, renomirani pevači (estradni umetnici, kako su ih tada zvali) iz prestonice... Mađioničari ili hipnotizeri...

Prevara

Kada bi posećivao Kragujevac, Nepoznati bi odsedao kod ujaka. On je stanovao u kući koju je nasledio od roditelja, nedaleko od Male Vage. U dvorištu, ujak je imao pomoćnu zgradu sa više soba koje je izdavao. U nju bi se smestio i Nepoznati. Bila bi slobodna bar jedna samačka soba.
Sobe su bile nekomforne, sa zajedničkim kupatilom i bez kuhinje, i osećala se vlaga, posteljina je bila neprovetrena, puna prašine. Zato je Nepoznati preko celog dana i tokom noći držao otvoren prozor. Međutim, Nepoznatom je bilo najvažnije da je u Kragujevcu.
Naročito ga je zabavljalo da se ponaša kao da je još uvek stanovnik Kragujevca, a ne turista. Nije želeo da stanovnici grada, koje bi sretao na ulicama, zaključe da je on samo gost u Kragujevcu. Zato se trudio da se što češće na gradskim ulicama pojavljuje nekonvencionalno obučen.
Upravo sam skoknuo iz gajbe da kupim novine, hleb, kalodont... lubenicu... semenke ili čips...
Baš ga je zabavljalo da se tako ponaša.

петак, 3. јул 2009.

Nepoznati

Kada dođe leto Nepoznati zaboravlja koliko godina ima, i slično se oseća kao onog leta kada se doselio u Beograd. Pored njega nema njegovih roditelja, a on, kada se preselio u Beograd, ostavio je bolji grad. Odrekao se Kragujevca da bi u novom gradu postao - Nepoznati. Pre toga nije bio Nepoznati. Imao je sasvim obično srpsko ime, međutim njegovi novi drugovi su ga nazvali – Nepoznati. Bio im je tuđ, drugačiji od njih.
Svakog jutra on se budio i u novom gradu, ali gde je mogao da ode, šta da radi u gradu kome nije pripadao? Nije postojao nijedan dokument u kome bi pisalo da je on stanovnik Beograda. Još je pripadao gradu koji je napustio. Jedino je grad u koji se doselio trošio njegovo vreme ništa mu ne nudeći zauzvrat.
Posle doručka, Nepoznati bi odlazio do uličnog kioska sa štampom, kupovao novine, brzo se vraćao u iznajmljeni stan i čitao ih do podneva. To nije držalo vodu: šta je njega, petnaestogodišnjaka, moglo da zanima u dnevnim novinama? Sigurno ne izjave aktuelnih političara! Jedino oskudne sportske vesti, nove epizode stripova Cisko kid i Porodica Tarana Džoa Mak Manusa... Opet je neko nekoga ubio na ovaj ili onaj način. Ni radio nije mogao preterano da ga zadovolji. A TV?! Crno-beli TV! BLJAK!
Leto je bilo toplo i trajalo je. Sporo je proticalo...
Nepoznati bi sa majkom povremeno posećivao Kragujevac. Šta bi tamo radio? Prepodne odlazio na gradski bazen, popodne u posete rođacima, uveče išao na korzo, družio se sa bivšim školskim drugovima...
Za te dečake on nije bio Nepoznati. Nisu ga tako oslovljavali. A on nije mogao da im kaže da je postao – Nepoznati. Bilo ga je stid.

четвртак, 2. јул 2009.

Tačka na plafonu

Sedeći na podu ateljea prekrštenih nogu i zagledan u sliku na štafelaju koju je prethodne večeri dugo i sa naporom slikao, Pol je pomislio: Ta topla, vlažna utroba nikada neće da mi podari sina. Trenutak kasnije ni o čemu nije razmišljao.
Ležao je na podu ispruženih ruku i nogu, i zagledan u tačku na plafonu. Ko stanuje u stanu iznad njegovog? Skoro da je zaspao. Ko stanuje iznad njegovog ateljea? Tako su tihi, bešumni, kao da i ne postoje.
Polova žena se zvala Linda i bila Jevrejka, njegov otac je bio Srbin, Kragujevčanin. U mislima, Nepoznati je Pola nazivao Džon-Pol Džons i zamišljao kako dok sunce zalazi iza zaliva San Franciska melanholično raspoložen udara dlanovima po zategnutoj koži tam-tam bubnjeva i nerazgovetno mrmlja:
Ovu civilizaciju treba...
tam-tam... civilizaciju treba...
tam-tam, tam-tam... treba...
tam-tam, tam-tam...
tam-tam, tam-tam...