недеља, 30. новембар 2008.

Setwah: Setwah, moja kreacija

Sedeo sam sa Banetom Milinovim ispred Doma sindikata, i pričali smo o ratovima zvezda i o artudituu i tripiou.
I kaže: "Aj smisli isto tako nekog robota na tu foru."
Rekoh: Tekutenadvaz (TQT NA DVA Z).
E sad to "na dva" je glupost, jer je to u stvari na kvadrat, a ne na dva, ali svidelo mi se i izbacio sam T ispred i ostalo je - KUTENADVAZ.
Paralelno s tim u Rumi sam pričao sa Jungom i rekao mu da sam promenio ime i da se sad zovem Setvan Teorumin (zovem se stevan teodorovic rodjen u Rumi), znači neka rokada.
On se odmah počeo smejati i jedno vreme me je zvao SEKTAN. od kutenadvaza sam isfantazirao neko stvorenje koji je istovremeno moj master i partner,ali pre mislim da sam našao put do njega nego da sam ga izmislio!!! i postao sam na neki način religiozan počeo sam da verujem u kutenadvaza i u i moju novu veru pod imenom KUTENADVAZIJA.pošto sam iz ravnice ono setvan sam skratio u setva (setva žetva) a i setva zvuči onako "mongolski" i pridodao sam u prezimenu naznaku na versko ubedjenje i tako je došlo SETVA KUTENA. posle sam na guglu našao da je kutena oblast u iranu i da te reči ima u sanskritu i da znači nešto kao"kiša strela" coool!pitao sam igora kako se piše setva na engleskom on kaže SETWAH....
Da, zaboravio sam to: kada sam se rodio u krštenici su napravili grešku, pa je moje prvo ime ustvari STAVAN TEODOROVIC.... heheheee.... eto, nemam mira.... "Visim s tavana"...

субота, 29. новембар 2008.

Gymnastics (+ SETWAH) - Straight Ahead

Setwah, moja kreacija

Ponosan sam što sam od Setwaha načinio konzistentan književni lik. Odavno nisam kreirao tako uspešnog papirnog junaka. Tako delatnog! Ostali su manje uspeli: Dečko, Gost, Rošalde. Neazaokruženi, fragmentarni. One koji su preuzeti iz "Reprize" ne računam: njih je Rob-Grije kreirao, a ne ja.
Neko može da tvrdi: Setwah je preuzet sa Interneta, nisi ga ti stvorio! Možda nisam, ali, u svakom slučaju, ponosan sam na Setwaha! Тrebalo ga je pronaći u tom, virtuelnoм prostoru i čvrsto zgrabiti. Ne dozvoliti mu da nestane, i postane junak nekog drugog književnog dela.

петак, 28. новембар 2008.

Sporedna ulica

Romančić kao da je skrenuo u sporednu ulicu: prestao da prati Grijeovu "Reprizu", i posvetio se Setwahu i njegovim sećanjima na rokerske dane.
Međutim, to funkcioniše na nivou osnovne ideje "novog romana": nelinearno pisanje.

четвртак, 27. новембар 2008.

"Fabula rasa" samo za Vas!

Dragi prijatelji, kolege, moji bliski,
Želim samo da vas obavestim (sasvim neobavezno!) da sam posle raznih avantura sa izdavačima rešila da je najjednostavnije da sama na neki način objavim svoju knjigu prica 'Fabula rasa'. Posto nisam imala novaca za 'stamparski samizdat', jedina moguca varijanta je fotokopir-izdanje. Uzgred, mogu vam reci da izgleda mnogo bolje nego sto sam ocekivala, buduci da sam 10 knjiga vec 'objavila' na ovaj nacin i 5 primeraka se nalaze u biblioteci sponozora za rad na ovoj knjizi, a to je becki KulturKontakt.
U čemu je /moguca/ mana ovog samizdata? U ceni. Cena izrade je visoka, a jedini nacin na koji ja mogu da umnozavam ovu knjigu jeste da najpre sakupim pretplatu /uz adrese, razume se/, pa da za nekoliko dana ispostavim knjigu naruciocu.
Cena jednog primerka za Srbiju je 10 EU /ne smem da se zapetljavam sa dinarima zbog akutne dinamike oko famoznog kursa/, a za inostranstvo 15 zbog troskova postarine.
Molila bih vas da mi malo pomognete u distribuciji ove informacije tako sto cete moj mejl proslediti onima za koje mislite da bi ih knjiga zanimala, ili ih vec obavestiti na neki drugi nacin.
Knjiga se moze naruciti putem ovog mejla
elmar@sezampro.yu
ili na telefon 064 26 36 242, tj. moj telefon.
Kvantitet je tu, 220 strana, a o kvalitetu cete, nadam se, prosuditi vi :))
Hvala svima i izvinjavam se ako sam zaboravila da spomenem neki bitan podatak u vezi sa knjigom.
Naj!
Marija Knežević

TRAŽIMO NAŠU REČ ZA ENGLESKI TERMIN "BLOG"

U petak, samo na PROZAONLINE.COM!
TRAŽIMO srpsku REČ ZA ENGLESKI TERMIN "BLOG"! PRVI PUT KOD NAS... A verovatno i šire... Pogledajte! Učestvujte! Predložite reč!!!
www.prozaonline.com
POZIVAMO SARADNIKE, ČITAOCE, BLOGERE I OSTALE AUTORE E-DNEVNIKA SVIH VRSTA DA SE UKLJUČE U DISKUSIJU, POLEMIKU, PREDLAGANJE, GLASANJE...
ili šta već bude...

среда, 26. новембар 2008.

Gde je sve Setwah svirao

U sportskim halama u Kragujevcu i Jagodini, klub Akademija u Rajićevoj, plato u "Industriji", novosadski Spens... I sam priznaje da je bilo i megalomanskih trenutaka: autogrami, žene...
Ili: jednog jutra dok je išao na fakultet na predavanja, na oglasnim stubovima duž cele Knez-Mihailove bili su samo crveno-crni plakati Setwahove grupe, i nije pisalo ništa drugo osim: "Gymnastics uskoro!"
To je bio vrhunac!

Bahova "Fuga u gis-molu"

Pored Setwahovog, i Rozaldin komentar je upotrebljiv. Ne bi bilo dobro da ga ignorišem, ne uvrstim u Romančić. Slično Setwahu, i ona ima muzičkih iskustava. Samo, za razliku od njega, Rozalda svira ozbiljnu muziku. U komentaru, opisuje prijemni ispit na Muzičkoj akademiji...
"Prijemni ispit na Akademiji umetnosti, pre tri godine. Usviravam se u sobi broj sedamnaest na klaviru koji je skroz raštimovan. Melodije se samo naziru... Ali, važno je zagrejati prste. Fancy asistent koji je u onim poznatim akademskim klanovima, dolazi po mene sa veštačkim osmehom na licu, i kaže da moram da uđem ranije. Sat vremena ranije, psihički nepripremljena...
Počinje frka! Ceo svet je ogroman vakuum. Sedam za klavir. Čuje se šaputanje, zloslutno. Osećam ih, sve: veštac, ruska veštica, vilenjak, vila, neznalica... Pričaju, puše, jedu... Sve do dvadesepetog takta "Bahove fuge u gis molu". Tada su umukli, slušaju. Vidim Petrovaradinsku tvrđavu i ostvarenu želju. Prvi put u životu znam kako treba da zvuči svaki ton, svaka alikvota, svaki šum..."

понедељак, 24. новембар 2008.

Šinobus

Kako se stiže do Loznice?! Šinobusom. Krene se iz Rume u kasnopopodnevnim satima. U kupeu, društvo ti prave brkata baba sa unukom i cigarom koju sve vreme ne vadi iz usta, i sredovečni muškarac koji tegli neke kokoške ko zna gde i zašto?! Ko zna gde zato što on ne ide do Loznice već silazi na jednoj od usputnih stanica.
Povratak je isto šinobusom u pet ujutru, samo je društvo drugačije: neispavani radnici.
Šta ću ja u Rumi?! Moj dolazak u taj sremski grad nije povratak nikome i ničemu! Nikakva posla tamo nemam! Za razliku od Setwaha koga čega topli roditeljski dom. Jedino o čemu razmišljam jeste: kako što pre da napustim Rumu?! I zato ostajem na železničkoj stanici dok Setwah i njegovi momci nestaju u pravcu grada...

Koncert u Loznici

"Tamo gde se nalazila publika, bio je mrak. Samo sam video grube obrise mase koja se za sve vreme trajanja koncerta nije nijednom oglasila. Jedino što je bilo pokretno u tami bili su vrhovi zapaljenih cigareta. To se dešavalo u nekom "slepom tunelu". Prisutnih je bilo oko dvesta.
Bile su dve svetiljke: jedna ka nama usmerena, i druga na šanku. U tom svetlosnom sendviču publika je bila potpuno nevidljiva, mada udaljena dva-tri metra od nas.
Bine nije bilo. Pola metra iza mene je bio bubanj, a bas levo na dva-tri metra. Završili smo prvu pesmu, a ono potpuna tišina! Svi ćute, cigarete blinkaju u mraku... I mi ćutimo jer je reakcija publike neobična! Neočekivana.
Odsviramo drugu pesmu, opet isto: potpuna tišina, i upaljene cigarete... Posle treće kompozicije - ista reakcija Bubnjar se iznervira, obrati mi se poluglasno, a to se čulo po celom "slepom tunelu":
- Pitaj da li hoće još da sviramo?!
Nisam ih pitao. Kabl mikrofona sam razvukao do kraja, legao iza bubnjeva, i tamo ležeći otpevao koncert do kraja. Bubnjar je svirao i, s vremena na vreme, govorio mi:
- Ustani... Molim te, ustani..."
I ovo je bio Setwah. Ko bi drugi bio?! Od svih nas iz Romančića, on jedini ima rokerskih iskustava.

недеља, 23. новембар 2008.

TRI PROZNA PISCA

Tri prozna pisca kao tri revolveraša negde na Divljem Zapadu krajem XIX veka...
Spremni za akciju... Bilo koje vrste...
Pretpostavljam da je foto-aparat bio u pesničkim rukama Živka Nikolića.
(SkC, Bgd, februar 2006. god.)
Ako ih niste prepoznali, onda: K.P. Slavoljub Marković i Nemanja Mitrović.

субота, 22. новембар 2008.

To sam ja, Kralj Pajaca!

IMAGINE

Zamislite da sa Setwahovom ekipom odem u Loznicu. U isti prostor u kome su oni imali koncert. A publika ćuti! Nema je, ne konstatuje nas. Ne razume šta želimo, čemu služimo?! Samo bi da nas odradi. Izviždi i, ako je moguće, malo propusti kroz šake. Podeli nekoliko ćuški, onako, u prolazu. Da nas najuri iz svog grada.
Loznica je naša sudbina. Ako nismo dobri Loznici, nikome nećemo biti dovoljno dobri.
Loznice, dolazimo!

петак, 21. новембар 2008.

setwah: sttigs

Tridesetog novembra se selim u Barselonu... Slavica je jednom rekla: "Bog, to je tako malo!"
Kada sam imao sedamnaest godina prodao sam dušu djavolu. Pitao me je šta hocu za uzvrat, a ja sam rekao: "ništa."
Postao sam prvi čovek koji je poklonio dušu djavolu (dao je za džabe). od tada smo prijatelji. Svako prijateljstvo je zasnovano na instituciji "poklona" i zato se prijatelju ne govori "hvala", jer je "hvala" prvobitni novac, iz vremena veoma prošlog kada se sve placalo dušom.
Moj bend se zove sttigs. Dva "s" su dve zmije. prva je moja, druga je igorova. predhodnica i odstupnica. početak i kraj... jer nije sve u muzici,ima nešto i u politici - veštini iluzije.

WERSALKA 3.3.

Czasami,
w nie tym samym odstępstwie
czasowym,
od swojego brata,
trenera piłki nożnej
i byłego bramkarza
londyńskiego Tottenhamu,
Pol otrzymywał kartki.
Uważnie je czytał,
a potem przybijał szpilką
do ściany atelier.
Przez pewien czas
potrzebował tego afrykańskiego pejzażu.

Zapatrzony w drapacze chmur San Francisco
wspominał wspólne dzieciństwo
spędzone w pracowitym Birminghamie,
u ojca w warsztacie automechanicznym.

Potem podszedł do telefonu
i zadzwonił do swojej żony Lindy.

четвртак, 20. новембар 2008.

Jedna Zemlja, a dve gospodara

Ko sam ja?! Po Setwahu, ništa manje nego gospodar Južne Zemljine polulopte! Ko je on? Gospodar Severne Zemljine polulopte. Dve moćne face, to smo nas dvojica! Naravno, to podrazumeva i da smo izuzetno bogati. Nema moći bez novca.
Šta rade bogati i uticajni ljudi? Na primer, piju kafu. Setwahovo i moje kafenisanje traje oko godinu dana jer uz kaficu rešavamo globalne probleme. To je velika muka jer je ovaj svet bremenit problemima. Baš je bremenit, i svakim novim danom postaje sve bremenitiji.
Naši susreti se dešavaju svake pete godine. Nema potrebe da se češće družimo, a i veoma smo zauzeti sticanjem i gomilanjem bogatstva. Teška je to robija! Možda bi se kinte i odrekli, ali moći - nikako! Mnogo volimo da budemo moćni. I lepo smo podelili planetu Zemlju: po ekvatoru.
Naravno da prilikom naših susreta razmenimo poklone. Setwah meni više se i ne sećam šta ono beše pokloni, a ja njemu latinoameričku lepoticu. Gologuzu lepoticu. Znam da je Setwah slab na njih. I jedva čeka da padne noć da bi mogao da krene sa konzumiranjem svog poklona...
Šta bih ja bez tih naših druženja?! To mi je svo zadovoljstvo na ovom svetu.

среда, 19. новембар 2008.

Budapest

Iskrzan od svakodnevne upotrebe
kameni ivičnjak jednog od mostova
Budimpešte
neumitno razdvaja od saobraćaja
koja teče u oba smera.

Poza nekoga ko je prvi put u tom gradu.

Opori mehanički zvuk
okidača na foto-aparatu:
kraj trenutka,
sasvim slučajno,
i nimalo paradoksalno,
zabeleženog
na filmskoj traci.

Reke vozila,
ni u jednom,
pa ni u tom,
odavno prošlom trenu,
nisu prestale da teku.

уторак, 18. новембар 2008.

Kokice u šerpi

"Prvo zadovoljiti publiku, pa tek onda sebe! Obe strane su tu da sebe zadovolje ili je možda moguće zadovoljiti publiku tako što bi se zamenila mesta: onaj koji nastupa sišao bi dole, a publika bi se popela na stejdž?
Gore je super! Udobno, neuporedivo drugačije nego biti u masi! Ali ako preteraš, kada si gore, sa "ja fazonom", u publici to izaziva efekat sličan kokicama u šerpi: ja, ja, ja, ja, ja..."
Nadam se da ste shvatili da su ovo Setwahova, a ne moja razmišljanja. Gde bih se ja setio kokica i šerpe?!

понедељак, 17. новембар 2008.

WERSALKA 3.2. (prevod:Olga Lalić-Krowicka)

Znam da Poljaci ne zalaze na ovaj blog, ali eto svidja mi se da moje pesme prevedene na poljski budu ovde.
Zato ih i postavljam ovih dana.
Hvala Olgi Lalic-Krowicki na prevodu...

WERSALKA 3.2.

Siedząc na podłodze atelier
z przerzuconymi nogami
i obojętnie wpatrzony na obraz na sztaludze
którą wczoraj w nocy długo i żmudnie malował,
pomyślał:
Te ciepłe, wilgotne wnętrzności
nigdy mi nie podarują syna.

Chwilę później o niczym nie rozmyślał.
Leżał na podłodze z wyprostowanymi nogami i rękami
i wpatrywał się w jeden punkt na suficie.
Kto mieszka nad nim?
Prawie że usnął.
Kto mieszka nad jego atelier?
Tak są cisi, bezszumni, jakby nie istnieli.

Jego żona miała na imię Linda
i była Żydówką,
on nazywał się Pol
i jego ojciec był Serbem.
W myślach nazywałem go John- Pol Johns
i wyobrażałem jak, czasem,
kiedy słońce zachodzi
znad zatoki San Francisco
melancholijnie uderza dłońmi
po zaciąganym skórami tam-tam bębnów
i niewyraźnie mamrocze:
Ową cywilizację trzeba zniszczyć,
Ową cywilizację trzeba zniszczyć,
Ową cywilizację trzeba zniszczyć…

Preuzeto sa: POEZIJA.COM.PL

O prevodiocu:
Olga Lalić-Krowicka, rođena je 1980. u Šibeniku (Hrvatska). Poljsko-srpskog porijekla. Apsolventkinja slavistike na Univerzitetu Jagjelonjskom u Krakovu (Poljska). Stipendistkinja Poljskog Ministarstva Kulture za 2007. godinu. Objavljivala je u poljskim časopisima, između ostalih: "Akant", "Cogito", "Dziś", "Fraza", „Gazeta Kulturalna”, "Kwartalnik Artystyczyny", „Lamelli", „Latarnia Morska“, „Obrzeża“, „Polskie Kulturalne Podziemie“, "Pro Arte online", "Protokół Kulturalny", „Tygiel Kultury”, „Ulotna przestrzeń” „Zeszyty Poetyckie“; u srpskim časopisima „Akt”, „Balkanski Književni Glasnik”, „Cvet šljive“, "Etna”, "Gradina", „Ruj”, „Savremenik“, "Stremljenja", „Treći Trg”; u hrvatskom časopisu za književnost "Knjigomat"; u bosanskom časopisu „Riječ“ ; u bugarskom almanahu „Irin Pirin“ i u makedonskom časopsiu „Sovremenost“. Objavljivala je u petnaestak antologija i almanahah objavljenih u Beoradu i Krosnu (Poljska); u alamanahu "Stopama Crnjanskog" Frankfurt, 2005.; u zborniku „POBRATIMSTVO lica u nemiru” (PJESNICI Tinu Ujeviću 2), Split – Sarajevo, 2005

Piše pjesme, kratke priče, haiku i drame. Prevođena na engleski, bugarski, litvanski i makedonski jezik. Laureatkinja nekoliko književnih nagrada u Poljskoj i na Balkanu. Surađuje sa poljskim časopisima: „Szafa”, „Horyzonty etc., i sa srpskim časopisima: „Etna” i „Akt”.

Bavi se prevođenjem poezije. Prevela je na srpski jezik poetski triptih „Tri dana kasnije”, (Beofeniks, Beograd 2007.), poljskog pjesnika Vladimira Gasiewskog-koautor Vesna Denčić. Prevodila je takođe na poljski jezik i kratke priče za zbirku kratkih priča i aforizama srpske pisateljke Vesne Denčić „Horizonti”/”Horizonti”, (Beofeniks, Beograd 2006.). Prevela je zbirku pjesama na poljski jezik „Człowiek na moście” srpskog pjesnika Dejana Bogojevića. Osnivač i urednica web-stranice www.poezija.com.pl za prevode na slavenske jezike.

Objavila je zbirku pjesama "Dzisiaj przyjdzie w brązowym" 2006. (reizdanje 2007.) na poljskom jeziku; zbirku drama „Debiut pana Chwastowskiego” (2007.) i zbirku pjesama na srpskom jeziku „Iza oblaka”, Valjevo, 2008.

Živi i stvara u Dukli (Poljska).

Da li je Romančić ljubavni...

... pita se Gost! To dvosmerno podilaženje između Setwaha i mene njemu je veoma sumnjivo. Jednostavnije i direktnije rečeno: on misli da se nas dvojica ponašamo kao pederi. Ja fin prema Setwahu, on fin prema meni: ne može to na Balkanu! Ovde muškarci treba da se mrze, biju... ubijaju... To je očekivano ponašanje!
Eh, Goste! Nisi ti lud čim tako razmišljaš. Balkan na takvima kao što si ti vekovima opstaje, i gradi svoj imidž.

недеља, 16. новембар 2008.

WERSALKA 3.1.

Za wersalką znajdowała się pajęczyna
i w niej pająk.
Czasami udawało mu się złapać
zabłąkaną muchę
i był z tego zadowolony.
Mógł przeżyć
schowany za wersalką.

Siedzieliśmy po drugiej stronie
tego świata
i późnego, letniego popołudnia
rozmawialiśmy z nieznajomym młodzieńcem.

Pod dziesięciu latach
dotarły do nas nowości o nim:
jego ojciec umarł,
matka powtórnie wyszła za mąż,
starzy brat przeprowadził się do Południowej Afryki.
Jego wyborem były Kalifornia,
malarstwo
i Żydówka z którą nie miał dzieci.

(prevela sa srpskog na poljski: Olga Lalić-Krowicka)

Preuzeto sa sajta: poezija.com.pl

субота, 15. новембар 2008.

Setwah & STTIGS: BIG FAT CAT

Big fat cat

Preslušao sam jednu stvar Setwahovog benda: Big fat cat. Nije to lako slušati! I stvarno je pravi izraz za tu muziku: nojz. Sada mi je malo jasnije kako bih se ja u sve to uklopio. Moje čitanje bi moralo da bude na ivici razumljivosti. Trebalo bi da se trudim da publika od toga što čitam što manje razume, jasno ne čuje. Jedino tako bi je zadovoljio.

петак, 14. новембар 2008.

Decembar

Boraveći u novembru, imam utisak da nikada ranije nisam doživeo decembar. Da ništa ne znam o tom mesecu: ni o zimskom solsticiju, katoličkom Božiću, Novoj godini... Srpskoj slavi Sveti Nikola.
A, eto, Grije je iz nekog razloga odabrao da se njegov roman odvija baš u decembru. Daje mu ključnu ulogu u svom romanu.
Za razliku od njega, ja zazirem od tog meseca.
Moram samoga sebe da demantujem: ipak posedujem izvesna sećanja vezana za taj mesec. Pamtim tamu, svakodnevna skraćivanja dana... Približavanje školskog raspusta kom prethode pismeni zadaci i stalna ispitivanja... Ocene u dnevniku koje se gomilaju... Oklevanje da razmišljam o dočeku Nove godine. I vunene, grube džempere koje sam na sebi imao pamtim. I boje džempera su bile ružne: bordo, tamnocrvene...


четвртак, 13. новембар 2008.

Novembarsko veče

Veče bez Interneta, bez "Reprize"...
Mirno, novembarsko veče. Ukroćeno. Slično kao što akumulaciona jezera krote reke.
Ali veče sa "Reprizom reprize"! Jer kao što je moguće čitati Grijeov roman, isto tako je moguće čitati moje dosadašnje beleške i tretirati ih kao književno štivo. I one mogu da pruže određeno zadovoljstvo čitanja. Čak je to i kreativno čitanje sa olovkom u ruci koja mi omogućava izmenu teksta. Kao autor, ja na to imam pravo. Tako da će sledeće čitanje biti drugačije jer će i tekst biti drugačiji.
Izmenjen.

уторак, 11. новембар 2008.

Antika

"Da nije autsajdera budućnost bi bila predvidiva... Svaki main stage je uporediv sa piramidom: zvezde (u ovom slučaju, faraoni) se mumificiraju, a publika (čitaj: robovi) tegli kamenje. Nekada su i potpuni autsajderi izlazili na main stage, dok danas main stage više ne postoji..."

Tako razmišlja Setwah, i kao da lamentira nad tužnom sudbinom mejn stejdža.

A o sfingama ni reči! Meni su čini da su one bile pravi autsajderi u to antičko doba.

понедељак, 10. новембар 2008.

Daleko od razuzdane gomile

Setwahovo promišljanje main i outside stejdža znatno je kompleksnije. Nije samo u naznakama, kao što je to kod mene. On uočava još neke prednosti outside stejdža u odnosu na mejn stejdž, a to su: mobilnost i fleksibilnost. Isto tako, ona pruža i mogućnost relativizovanja pojma publike.
Setwah to naziva: oslobađanjem od antropomorfne korespodencije.
Pozivajući se na neimenovani izvor, on kaže da je "filozofija outside stejdža - animistički altruizam".

недеља, 9. новембар 2008.

Main stage vs. outside stage

Pametni i mudru autsajderi i ne teže da postanu main stage. Oni kreiraju outside stage i deo su njega. Taj stejdž je uzbudljiviji. Ne poseduje ograničenja i istrošenost main stage-a.

субота, 8. новембар 2008.

Setwah: OUT STAGE

Outside(e)RR-x stage, y stage, z stage. side(e)RR-main stage...
Main stage jeste semantička atomska bomba koja po aktiviranju stvara vakumirani prazan prostor u koji se uraganski nabijaju autsajderi i to stvara NEZABORAVNI DOGADJAJ. Hiljade i hiljade autsajdera stoje okrenuti ka main stageu, i to podseca na scene iz filma "1984." Ali ako ste unutar te mase onda sve podseca na ogramno dobro organizovano krdo domacih životinja...
Ali tome je došao kraj!
Autsajder je danas samosvesno stvorenje koje se otvoreno bori protiv main stagea. Nama je potreban OUT STAGE, in stage, x stage, banana stage, "šta radiš?" stage, plitka filozofija stage itd...
"MAIN stage" jeste termin koji govori o tome da se ništa nije promenilo na svetu vec hiljadama godina i da idolopoklonsvo traje zbog straha od gladi i bolesti....
Zato se meni baš svidja ovaj OUTSIDE(E)RR STAGE, dok oni tamo jedu slamu, mi ovde pičimo ljubičasti kokain!!!

петак, 7. новембар 2008.

SETWAH: Emocije

Da sam bogat, baš bogat, enormno bogat, i da sam gospodar severne Zemljine hemisfere, a Kralj Pajaca južne, pozvao bih ga na kafu. Da pričamo, isplaniramo istoriju sveta u narednih pet godina, odlučimo koje ce životinjske vrste izumreti, koji narodi će nestati, kolike plate će imati radnici u Indoneziji…
I svake pete godine Kralj Pajaca dolazi kod mene na kafu, i pijemo kafu godinu dana jer ne može se promeniti svet za pola sata. To je proces, to je posao i pošto sam bogat, baš bogat, enormno, gospodar sam severne Zemljine hemisfere, a Kralj Pajaca južne volim da mi prinesu latino-guzove i da ih jedem presne. Da ih ščepam rukama i razmišljam koji ću prvi da zagrizem: levi ili desni guz? I uvek mi nešto u mozgu pukne, i prvo zagrizem onaj levi. Ne znam zašto, ali ti prvi zalogaji su najslađi i ta početna slast nosi me sve dok se to divno latino-dupe ne raspadne do kosti…
A Kralj Pajaca sedi, prevrće očima, i gleda šta ja to radim sa poklonom sa juga.

среда, 5. новембар 2008.

Plitkoumna filozofija


Čitanje "Reprize", pisanje o pročitanom, publikovanje napisanog na Netu, i uvršćavanje eventualnih komentara (Setwah, Gost, Dečko) u Romančić: to je sva filozofija "Reprize reprize"! Možda i obrazac koji će koristiti neki drugi pisci? Možda ću postati dovoljno uticajan da imam i sopstvene sledbenike?! Budućnost je nepredvidiva! Nekada i potpuni autsajderi izađu na main stage.

понедељак, 3. новембар 2008.

Emotivni imejl

Povremeno od Setwaha stignu i imejl poruke. To se ne dešava previše često. Našu saradnju on doživljava kao neku vrstu zajedničkog rada koji je karakerističan za muzičke bendove, a on u tome, naravno, ima bogato lično iskustvo.
Po Setwahu, osnovni princip zajedničkog delanja jeste: "radi šta hoćeš!" Međutim to je moguće jedino sa onim saradnicima u koje imaš bezgranično poverenje. Navodi primer drugara iz benda, Igora: za trinaest godina koliko nas dvojica sarađujemo nikada mu nisam rekao: "E, ovo ti je sranje!" Uvek mu kažem: "Super! Zakon! Mašina do jaja!"
Ne bih imao ništa protiv da za Romančić neko kaže:
- Mašina do jaja!

недеља, 2. новембар 2008.

Setwah: Svi moji romani su sumo rvači

Rob-Grije:
"Svi moji romani su komični, šmrc, "Repriza" možda i najviše, oo nee ubicu se!!!" - rekao je plačuci.a suze su mu ulazile s obraza u usta i od toga se zakašljavao i pramenovi šlajma su mu visili sa donje usne sve do brade.
Webman:
- Zašto komični?!Repriza" meni baš i nije komična. Pre je sumorna.
Rob-Grije:
-Webmane,ja sam vec ostareli pisac i moja misao nije više tako britka,čak se i ne secam kada sam počeo da pišem Reprizu i da li sam je uopšte i završio sada u starosti?
Webman:
- Kao čitalac, osećam da tu nešto nedostaje.Imam dovoljno bogato čitalačko iskustvo da osetim da roman izmiče, kako čitaocu tako i tebi, Roby...
Rekavši to Webman se udaljava nekoliko koraka od pisca i vadi pištolj Desert Eagle, i upucuje u pravcu piščeve glave tri metka u savršenoj matematičkoj liniji.
Zašto je pucao toliko precizno? Zašto se razbacivati municijom? Ako je jedan metak bio dovoljan zašto na isto mesto slati još dva?
To je pitanje razuma,ali,odgovori su uvek iracionalni puni mržnje i paklene slasti.