Pessimus: Fino je na groblju...

1.

FINO je na groblju, sve nas to čeka. Bolje je da se pripremimo, da znamo.
Ja volim vrane na krstu koje jedu hranu: dušu čovjeka.
U Srba je običaj ostavljati hranu, cigarete... Kao: ako je pokojnik bio pušač, onda mu ostaviš cigaretu jednu, i malo rakije, i uštipaka, i mesa, i hljeba...
I onda dođu vranice moje drage...

2.

DOWNFALL i ja smo pred doček ove godine bili na nekom beogradskom groblju negde oko tri iza ponoći. Znam da je groblje ogromno i da možeš vrlo lako da zalutaš.
Kasnije smo trazili izlaz i jedva ga pronašli. Da li zato što smo bili pijani, naduvani ili možda samo smotani, ne znam?!
Uglavnom, (kompletno) ludilo!

3.

JA "volim" groblja. Kada posjećujem svoje obavezno se prošetam i do ostalih.
U stvari, tražim neke zanimljive spomenike i onda zastanem i razmišljam o životu tog pokojnika ili pokojnice, sta su radili, ko su bili, na kakav način su umrli.
Često zastanem i ispred onih koje niko ne posjecuje, a to se primijeti itekako. Ali me najviše fascinira taj srpski kiceraj kada podignu neki spomenik od nekoliko metara, svom sinu ili kome vec, to mi je nakaradno skroz, a toga ima u posljednje vrijeme, cesce nego ranije, zato su mi katolicka groblja dosta ljepsa.
Hoću na katoličko groblje...

4.

KAKO je krenulo, groblja će nas potopiti. Sve više mrtvih, a sve manje mjesta.
Doći će dan kada mrtvi ustanu i sjebu nam koncepciju, a ne mislim na Isusov drugi dolazak, nego nešto više u fazonu dawn of the dead ili ovaj novi srpski zombi horor Zone of the Dead
Mislim da je doslo vrijeme da većinski dio stanovništva planete Zemlje počne ozbiljno razmisljati o kremiranju kao ekološki ljepšem načinu opraštanja sa mrtvima.
"Ala ga je opravio, svaka mu čast!"
Nema potrebe da govorim iz kog filma je ova famozna rečenica...