субота, 30. мај 2009.

Setva KUTENA: Gmail INTERVJU

Gmail je životinja... (u svakom pogledu!)
Setva: Da li mogu sa tobom da uradim intervju za "Megalomaniju"?
S.S.Sinister: Dobra ti je ideja! Samo nemoj da se posle toga Webman ljuti.
setva: odlično si počeo! Zašto?
S.S.Sinister: Morace da „seče“ i „uklapa“ jer ja mnogo naširoko govorim. Ja cu ili u visine ili cu da potonem. Takav sam. Tako barem Webman kaže.
Setva: On kaže da su tvoji tekstovi upravo zbog te "širine" dosadni i zamarajuci a i nekolicina drugih slično misli.
čini mi se da tu ima neke istine čim se ista stvar pojavljuje na više različitih mesta- stari kamen kušnje, što bi se reklo.
Meni se čini da si TI samo patološki megaloman.
Sinister:K ratki tekstovi, uglavnom, obecavaju zanimljiv i ugodan provod. Ja se na bavim ni zanimljivim ni mnogo ugodnim stvarima.
jedan prijatelj mi je jednom prilikom rekao da sam nekada pokušavao da ubijem sebe alkoholom, a danas pokusavam da se ubijem rečima. ti ces to razumeti... I ti si me sam nazivao samoubicom… naravno, postoje ljudi kojima odgovara ili neodgovara moj sentiment, žalosno je to što oni, kojima ne odgovara, više odstupaju od mene nego ja od njih ali danas su autori autorima publika a prave publike nema, osim za „nedeljno krkanje“.
Setva: šta je „nedeljno krkanje“?
Sinister: Sve što pod TIM može da se podvede.
Setva: šta sve može da se pod „tim“ podvede?
Sinister: Verujem da nema mnogo dilema, a ja uvek ostavljam prostora za spekulacije, podugačak je spisak stvari koje se mogu podvesti pod „nedeljno krkanje“.
Setva: Mislim da smo UPRAVO SADA došli do Webmanove konstatacije o tvojoj "širini“.
Možda bi u svoj "izraz" trebalo da uvedeš više primera iz života, „nedeljnog krkanja“, ako sam te dobro razumeo?
Sinister: Zato je teško i navesti ih sve, a ne bih ni jednoj stvari davao prednost nad drugom. Svako od nas u svom zivotu ima vise ili manje elemenata „nedeljnog krkanja“.
Ja svoje pokusavam da svedem na minimum.
Setva: Veruj mi da sam izgubio "nit"! A ti?
Sinister: ne, baš naprotiv! mislim da je jadan taj pisac koji svom citaocu ne ostavlja prostora.
setva: misliš da čitalac treba da ima istu količinu prostora za dešifrovanje teksta kao i pisac i da su obe strane autorske i ne- autorske , ili, kako bi se to moglo reci jednom reči? Šta je to? - možda sam tekst bez autora i čitaoca ili čitaoca-autora i autora-čitaoca?
sinister: Mislim da je „ok“ odnos 60 prema 40 u korist autora, ali da tekst treba da ostane delom misterija i za samog pisca. ništa nije autorsko, to je zabluda, knjizevnost je deo evolutivnog procesa i bez nje se evolucija ne bi odvijala u svom izuzetnom smislu. tako da ništa ničije nije, sve ce to nestati u prah i pepeo, i ta knjizevnost i mi i sve.
Setva: U ovom intervjuu koji je tvoj procenat?
Sinister: Dobro pitanje…
Setva: Svidja ti se?
Sinister: čini mi se sezdeset procenata!
Setva: Siguran si ili nisi kada odgovaraš da ti se čini?
Sinister: Ostavljam prostora i tih 60 ima svojih 60, tako da je ono što je moje, beskonacno malo…
Setva: Ovo sada što si rekao, Webman naziva -"magla".
Sinister: Mozda zato sto mu se magli…
setva: šta ti je?
Sinister: Zašto?
Setva: Nisi zadovoljan svojim procentom?
Sinister: Ljudi slobodnim asocijacijama nazivaju ono što percipiraju ili ono što ne percipiraju, ako neko kaže „magla“ ja onda verujem da to za njega zaista jeste magla. Neosporno… tako da pretpostvaljam da on ima utisak zamagljenosti pri susretu sa onim sto maglom naziva.
Setva: izražavaš se dosta tautološki.
S.S.Sinister: Bitno je da nije pleonazam.
Setva: He-he-he-he-heee...
S.S.Sinister: :))

1 коментар:

Amika је рекао...

Mnogo dugačak intervju.

Može li rezime rezimea (Ne repriza reprize) u dve rečenice, ako su dobre onda i tri...

Vidim da i Sajt-boy-u to treba.

Zašto su neki tekstovi dugački, najbolje objašnjava japanska izreka: Izvini zbog dužine teksta, ali zaista nisam imao vremena...

Pa, nadjite vreme, gospodo. I Gospod se sveo na deset rečenica, posle su dodali onih hiljadu strana da ih razjasne...