Je li vam se ikada dogodilo da napišete poduži tekst, udarite "sačuvaj", "kreni", "dalje", "ožeži", što god, i ne ostavite nikakav trag? Pritom, ne mislim na “Megalomaniju”, Webmanove i Setwahove nakupine slova u poetici turiranja u leru i driblanja čitatelja, već na misteriozno nestajanje vaših ruku djela poradi resetiranja veze kojeg niste primjetili ili nečeg još glupljeg? Riječi odu u vražju mater, u cyber wind.Danas sam prošao kraj crkvi Svetog Save i Svetog Marka, i sumnjam u spontano čišćenje karme. Možda univerzum nije htio da kažem kako je Webman umoran i kako je njegov "seksualni voz" prošao, pa nemam u što uskakati, da Setwah drlja po nekom stoput viđenom paklu i koristi nekakvu Bernulijevu jednadžbu kao da ona moja, Schrodingerova, nije bila dovoljno megalomanska?
Ne treba reći da pretenzija i megalomanija nisu isto, Setawah, kao ni da u mojem sjedenju na klupi nema nikakve napetosti, Webmane!
Javljam se sa beogradske klupe uživo jer se sa iste javljaš i ti, ali nikad uživo.
Webman je vjerojatno vrlo star, ali sasvim sigurno vrlo umoran, a danas znam i zašto: kao obrazovan čovjek morao je prije mene obići crkve, aleje, žene, prošetati Skadarlijom i slušati maloumne igrokaze, loviti po Knez-Mihailovoj, vidjeti Narodnu Skupštinu, kip Svetozara Pribićevića, pa Kalemegdan, zoološki vrt.
O suncu pod novobeogradskim neboderima da ne pričam.
Sretan sam što odlazim sutra, prije nego se tako umorim. Možda me u devedeset i drugoj minuti i vidite kako trčim, ali ne stadionom na kojem u prazno driblaju ove zvijerke i pokoji Maradona, već, recimo, Baranjom, ka zapadu.
Ne treba reći da pretenzija i megalomanija nisu isto, Setawah, kao ni da u mojem sjedenju na klupi nema nikakve napetosti, Webmane!
Javljam se sa beogradske klupe uživo jer se sa iste javljaš i ti, ali nikad uživo.
Webman je vjerojatno vrlo star, ali sasvim sigurno vrlo umoran, a danas znam i zašto: kao obrazovan čovjek morao je prije mene obići crkve, aleje, žene, prošetati Skadarlijom i slušati maloumne igrokaze, loviti po Knez-Mihailovoj, vidjeti Narodnu Skupštinu, kip Svetozara Pribićevića, pa Kalemegdan, zoološki vrt.
O suncu pod novobeogradskim neboderima da ne pričam.
Sretan sam što odlazim sutra, prije nego se tako umorim. Možda me u devedeset i drugoj minuti i vidite kako trčim, ali ne stadionom na kojem u prazno driblaju ove zvijerke i pokoji Maradona, već, recimo, Baranjom, ka zapadu.
(fragment iz romana MEGALOMANIJA
izdavač - ALMA, Beograd -2009)
izdavač - ALMA, Beograd -2009)
Нема коментара:
Постави коментар