Na jednoj strani su Nepoznati i njegov nepoznati grad, na drugoj Elvis, mit i legenda, supermega slavan i to… Memfis… Lav u horoskopu… Kralj… Kada si se ono ti rodio? U avgustu? Kojeg? Kralj Pajaca, kralj roka je umro… Kad ono? 1977. je moja godina rođenja…
Dobra postavka…
Uvijek uživam u majstorstvu tvojeg stvaranje atmosfere, ali gubiš ako Kragujevac predstavljaš tek dokumentarno, onako kako si skidao sa NET-a. Kao da si na nekom sajmu…
Isto tako moraju jasnije biti naznačeni kontrasti Memfis odnosno, Hollywood, i Nepoznati i Kragujevac.
Onda, rekao sam, pripovjedanje uzdići ne na puku dokumentarnu ili informativnu razinu nego mitološku… Moraš pisati mit i legendu kao što je to Elvis… Mitologiju Beketove ništavnosti…
Sartr u svojoj "Mučnini" šeta ulicama onog malog mjesta do biblioteke, i opisuje građane crkvu, njenu historiju…
Saramago tako postupa kada svog Reisa vodi kroz Lisabon…
To mora biti neraskidivo… I tako…
Koncepcija je draga i jednostavna, ali vrlo izazovna, zahtjevna za ovakvu vrstu romana… Možda je sa tvojom poetikom lakše bilo u pričama, koncentriranje, stvaranje te atmosfere… i to je zadovoljavalo… sada ne… Ovo više nije dovoljno…
Roman je zvijer! On sve guta u sebe, pogotovo hronika… Ali ovdje ti je vrlo labava i tehnički još neuvjerljivo oblikovana priča…
To je zato jer ti je mnogo toga u igri…Tako je sa romanima: ili bude ono "wow" ili profulaš…
Bit će to "wow", ali nemoj žuriti sa njim… Imaš još posla, bar po meni…
Dobra postavka…
Uvijek uživam u majstorstvu tvojeg stvaranje atmosfere, ali gubiš ako Kragujevac predstavljaš tek dokumentarno, onako kako si skidao sa NET-a. Kao da si na nekom sajmu…
Isto tako moraju jasnije biti naznačeni kontrasti Memfis odnosno, Hollywood, i Nepoznati i Kragujevac.
Onda, rekao sam, pripovjedanje uzdići ne na puku dokumentarnu ili informativnu razinu nego mitološku… Moraš pisati mit i legendu kao što je to Elvis… Mitologiju Beketove ništavnosti…
Sartr u svojoj "Mučnini" šeta ulicama onog malog mjesta do biblioteke, i opisuje građane crkvu, njenu historiju…
Saramago tako postupa kada svog Reisa vodi kroz Lisabon…
To mora biti neraskidivo… I tako…
Koncepcija je draga i jednostavna, ali vrlo izazovna, zahtjevna za ovakvu vrstu romana… Možda je sa tvojom poetikom lakše bilo u pričama, koncentriranje, stvaranje te atmosfere… i to je zadovoljavalo… sada ne… Ovo više nije dovoljno…
Roman je zvijer! On sve guta u sebe, pogotovo hronika… Ali ovdje ti je vrlo labava i tehnički još neuvjerljivo oblikovana priča…
To je zato jer ti je mnogo toga u igri…Tako je sa romanima: ili bude ono "wow" ili profulaš…
Bit će to "wow", ali nemoj žuriti sa njim… Imaš još posla, bar po meni…
Нема коментара:
Постави коментар