
Jedan od koleginih nadimaka je bio Tonči. Imao je on svoju Hrvaticu koja ga je tako zvala: Tonči. Mi, kolege sa posla, nismo bili tako maštoviti i oslovljavali smo ga pravim imenom. On za nas nije bio Tonči. Beograđani nemaju takve nadimke.
Zašto ga pominjem? Samo zbog Zorice Šumadinac? Ne! Neko ga je nedavno video u bolnici, i jedva ga je prepoznao.
Tonči je sedeo ispred ordinacije. Bio je tako miran, tih...
Нема коментара:
Постави коментар