четвртак, 7. јануар 2010.

Sasvim obična priča

Sasvim obična priča bez kraja, ali i bez početka...
Ponovo: sasvim obična priča se kotrlja niz liticu... U dolini je čekaju... biber i so, na primer.
Sledeći pokušaj: ovo što ću vam sada reći, jeste sasvim obična priča. U njoj nema ničeg neobičnog. Sve je obično, svakodnevno. Poklapa stvarnost. Nema iskoraka.
U stvari, u njoj baš ničega nema. Ni običnog, a ni neobičnog. Ona čak i ne postoji.
Jednoga dana nema me... Ja sam nevidljiv.
Drugoga dana skoro da me ima. Vidljiv sam.
Trećega dana sam pola vidljiv, a pola nevidljiv.
Četvrtog dana vidljiv sam jednu trećinu, dok su dve trećine mene nevidljive.
I onda zaključim: jednog dana ima me!
Ali to nije sasvim obična priča. Sigurno nije.

4 коментара:

emo_serpica је рекао...

aerodrom?

Infinitum је рекао...

KOji aerodrom i gde?

emo_serpica је рекао...

ovaj:
http://www.youtube.com/watch?v=DxCGnwY_fqs

Infinitum је рекао...

A, taj...