Pozdrav svima!Kako mi se učinilo da vrijeme leti i da ću ubrzo čitavom svijetu ispariti iz pamćenja, na ovaj poseban osmi mart, zaključujem da ću ustanoviti Newsletter osobe koju neki na ovoj mailing – listi poznaju (i) kao Princezu Od Cvijeća, neki kao Alanu Bates, neki kao Bookeraj, a neki po mom imenu – Saša Begović.
Drage moje žene, sretan vam osmi mart, Međunarodni dan žena. U svakom slučaju, želim vam da vas se netko poseban sjeti i pokloni vam karanfil ili pola sata svog vremena (što i ja nastojim iskamčiti od vas ovim newsletterom).
Naime, neprestano mi se čini da stojim na mjestu, da se stvari ne događaju onim tempom kojim bih htjela, iako se nekome izvana može činiti da je sve u redu (stvar je percepcije, vi ne morate živjeti mojim životom, a ja ne moram živjeti vašim, i zato smo pomalo subjektivni). No kad čovjek pogleda iza sebe, nešto se ipak dogodilo. I zato evo – here it goes...
Konačno sam diplomirala na osječkom pravu, prije nekoliko mjeseci. Nakon par mjeseci bezuspješnog traženja posla (beznađu se othrvavam glupim savjetima iz self – help priručnika, o zakonu privlačnosti i pozitivnom razmišljanju), odlučila sam da moram barem imati dojam da nešto radim, pa sam se odlučila upisati poslijediplomski studij, i to baš kazneno pravo (na istom tom, „mom“ fakultetu, mojoj alma mater).
Neki od vas znaju, a neki ne znaju da sam negdje u svibnju prošle godine pokrenula blog Bookeraj koji je iz privatne zabave, dnevnika čitanja, prerastao u nešto što sam usvojila kao svoju misiju: razviti diskusiju o knjizi, ne samo na najvišim razinama, već i među (razapnite me, koristim riječ koja ima tako negativan prizvuk!) plebsom, u što ubrajam, dakako, i sebe, jer sam književni laik. Zbog toga je izbor knjiga koje čitam i predstavljam na tom blogu ponešto... eklektičan (eufemizam!) i nadam se da sam bar kod nekih čitatelja i komentatora bloga probudila želju da nešto od onoga o čemu sam pisala i pročitaju. U svakom slučaju, ne smatram se blogericom u pravom smislu riječi jer je blog sredstvo (a ne način života) putem kojega prenosim misli (da sam vična izradi web – stranica, radije bih napravila web – stranicu, ali nažalost, imate priliku upoznati web – idiota).
No, pisanje bloga Bookeraj donijelo mi je i jedan spisateljski angažman koji me jako razveselio, a to je pisanje bookerajske kolumne za portal www.knjizevnost.org (kontaktirao me Goran Karanović, voditelj portala, jedna stvar je vodila drugoj... i tako.)
A sad prelazim na najvažnije, o čemu razmišljam proteklih nekoliko dana: ne znam jeste li pratili natječaj Matice hrvatske Ogranak Osijek za najbolji neobjavljeni prozni rukopis? Ako niste, evo, rezultati su bili objavljeni ovih dana (natječaj je potpuno šifriran, što znači da tek nakon što su objavljeni pobjednički naslovi, pisci se moraju javiti s rješenjem šifre), i moja zbirka kratkih priča „Ratni profiteri i druge istinite priče“ bio je drugi! (bila sam toliko sretna da me nije uopće bilo briga čiji je rukopis prvi, ali se ispostavilo da je autorica cura iz Valpova, što je odavde negdje 7 kilometara. Znači da vrijeme mladih slavonskih pisaca možda tek dolazi! Kasnije sam saznala da možda tek dolazi i vrijeme pisaca - blogera, jer je treće mjesto zauzeo bloger Eduard Pranger, a četvrto bloger Andrija Škare... Posebno mi je bilo drago što je tako odlučio žiri kojemu je predsjedavao Miroslav Mićanović.) Drugoplasirani rukopis nema nikakve beneficije glede objavljivanja ili novčane nagrade, ali imam dojam da je to preporuka samo po sebi...
I što još? Eh da, trenutno najdraža moja spisateljica je Sanja Lovrenčić, to mi je bilo čitateljsko iskustvo 2008. godine.
Što se tiče mojih vijesti, time završavamo mjesečni pregled... eh da, i recesija je, ako vam je slučajno promaklo u medijima.
No nadam se da ovo neće biti samo monolog (nije meni bed govoriti u prazno, dapače, ali ponekad se čovjek osjeća bolje kad mu netko odgovori), već bih voljela čuti i što vi radite, što ima novo, kako pos' o, kuća, birtija...
Princeza Od Cvijeća – over&out!
Нема коментара:
Постави коментар