субота, 12. април 2025.

OKTOBAR 2010. g. - Mali posao u velikom gradu // poezija

 

Svako radi svoj mali posao
u velikom gradu.
Drži se svog ćepenka, što bi se reklo,
i ovo je ćepenačka Srbija.
I mrzimo se,
i zavidimo jedni drugima...

Danas je "sutra" iz M.C.-ove pesme.
Šta je još danas?!
Ne znam
jer svako radi,
obavlja,
svoj mali beznačajni posao u
ovom velikom, rogobatnom gradu...
I tako dalje...

I ponekad male, svakodnevne reči
više znače od onih velikih,
megalomanskih:
sloboda,
revolucija,
parada...


Hm, ponekad?!
Ne ponekad
već uvek!

недеља, 23. фебруар 2025.

PRVA LINIJA

 

 

Glave diskretno povlače

svoje destruktivne poteze

sakrivene iza olovne zavese.

Iz očnih duplji

ledeni sjaj isijavaju.

Kontaminirane marionete

zastrašujućih biografija

sa ciničnim osmehom

njihove misli materijalizuju.

 Ispod mantila

čeličnu sigurnost skrivaju.

 

Druga linija se kreće ulicama 

dok iza njih ostaje krvavi trag.

Hrabro ga zgazi!

Krv će skliznuti ispod kožnih đonova,

poprskati vrhove tvojih cipela,

i pretpostavljam da se nećeš osećati prijatno!



PRLJAVI HARI

 

 

Ako pokušaš da ih sprečiš

da rade svoje prljave poslove

iza kojih je uvek novac

skratiće te baš za glavu.

Kako odololeti

toj realnoj opasnosti i ostati pozitivan junak

u filmu u kom sve vrvi od negativaca?!

 

U špageti ili klasinčnom vesternu

to je još i moguće.

Lako je manipulisati sa

 devetnestim vekom. 

U grad ujašiš sam:

niko si pre toga.

Iz grada izjašiš sam:

niko si posle toga.

Ono što je iza tebe ostalo,

nije deo tebe.

Taj događaj je deo grada

i možda će ga lokalni hroničar

zabeležiti u gradskim novinama.

A ti... Ti si lutalica,

ali ipak pozitivan junak.

 

U drugim žanrovima

to je mnogo teže izvesti,

pa makar priča bila smišljena

i u samom Holivudu.

Naravno, u njemu i ekranizovana...