Pitam se, pitam:
Šta rade mravi na zidu?
Samo na kom zidu i koji mravi?
Zid je tamo dole na jugu,
tako da su i mravi tamo dole na jugu.
To su južni mravi
mada oni to ne znaju.
Njima je potpuno svejedno
da li su na jugu, severu
istoku ili zapadu...
To uopšte nije važno za njihovu egzistenciju!
Šta jeste važno?
Otkud bih ja to znao!
Tek sam slučajno uperio mobilni
u kolonu mrava
i sledećih minut i četrnaest sekundi
ih snimao.
To je ono što se
zove Limijer kadar.
Površina kojom mravi prolaze
obojena je u plavo,
i kao da hodaju nebom
ili rekom.
Mada je i jedno i drugo nemoguće
jer je nebo suviše visoko,
a reka je isuviše duboka.
U njoj bi se mravi podavili.
Nestali sa ovog sveta.
Isto tako znam da su ti Limijer kadrovi
obično dosadni.
Ali... Ali... Ali...
Ali šta?!
Imam pravo da eksperimentišem.
Da nešto pokušavam,
pa makar i promašivao.
U umetnosti:
filmu, poeziji... slikarstvu...
to je dozvoljeno.
Možda ne u nekim drugim
oblastima ljudske delatnosti,
ali u umetnosti: da, dozvoljeno je!
I zašto onda
tako nešto ne uraditi:
snimiti kolonu mrava
kako se kreću zidom
obojenim u nebesko plavo...
Нема коментара:
Постави коментар