Prepustiću zaboravu...
Šta ću to da prepustim zaboravu?!
Ah, šta! Otkud znam šta
jer krhko je znanje
fragilno, lomljivo...
I dalje ne znam,
čak ni ne naslućujem,
šta ću to da prepustim zaboravu.
Što bi se kazalo: lutam,
tražim odgovore...
Ali ih ne nalazim.
Oni mi beže, udaljavaju se od mene
brzinom svetlosti...
Malo preterujem,
ali...
To je pravo prepuštanje zaboravu
kada ne znaš
šta to prepuštaš zaboravu!
I tu je kraj!
Nema više ni slova, ni reči...
ni rečenica...
Samo praznina meni nasuprot.
Samo ona...
Ta praznina...
Нема коментара:
Постави коментар