недеља, 31. август 2008.

Sav taj džez

Ovo je ono što u svom pisanju i analiziranju Grijeovog romana nazivam digresijom. Iskorakom.
Vreme je da se "Repriza" ostavi po strani, i izgradi nov kvalitet, nova vrednost.
Verovatno da je u vreme kada se dešava "Repriza", džez bio popularna muzika. Možda je, čak, bio na svom vrhuncu? Uglađen, perfektan džez kakav je izvodio Glen Miler, na primer.
I Berlin je mogao da se prepusti takvoj muzici. Na vlasti više nisu bili Hitlerovi nacional-socijalisti koji su takvu muziku smatrali izopačenom.
Dakle, džez: to je trebalo da bude, i bio je, soundtrack tog vremena.
Film koji gledam na TV-u mogao bi u sve to da se uklopi. Bar što se tiče džeza, načina oblačenja... U katoličkim zemljama (film se dešava u Latinskoj Americi, Argentina) tri dana pred Veliki post se održavaju karnevali. Nemačka je, ipak, protestanska država i običaji su drugačiji. Nema karnevala!

Нема коментара: