Ponekad napišem pesmu
koja baš ničemu ne služi.
Nema nikakvo značenje...
I sami dobro znate
da poezija nema upotrebnu vrednost:
neće vam platiti račune,
niti kupiti piće u kafiću...
Već će postojati tek tako!
Nećete biti sigurni ni da li postoji?!
Sa pravom ćete sumnjati u njeno postojanje.
A opet ponekad ne napišem pesmu
već satima sedim ispred TV-a:
menjam kanale,
gledam filmove,
slušam vesti...
Možda i zadremam
ležeći ispred TV-a?
Da, ponekad i zadremem!
I da li postoji bilo kakva razlika?
Možda ćete me nazvati pesimistom
(da, evo reskirću da me tako nazovete!):
ali ja bih rekao da ne postoji!
Sve je to isto,
sasvim isto.
I zato se ovoga trenutka
odjavljujem: logout.
Нема коментара:
Постави коментар