Negde sam pročitao
da kada ljubav prođe,
kada sasvim nestane
kada pređe na drugu stranu
onda je "čaša prazna"!
Dobro znam da se tu ne radi
ni o kakvoj čaši... Već tako...
Ali, eto, tih nekoliko
jednostavnih
nepretencioznih stihova
je na mene ostavilo utisak.
Znam ja i za one stihove:
"prazna čaša na mom stolu..."
koji govore o stvarnoj čaši...
I koja će u poslednjem stihu
pesme biti razbijena.
Međutim ova nestvarna čaša
je za mene bila mnogo materijalnija...
Stvarnija...
Nešto što ne može biti razbijeno,
niti ponovo napunjeno
bilo kakvom tečnošću.
I ta bi čaša stajala na mom stolu
makar i on bio nestvaran
i nematerijalan,
a ne neka druga čaša!
Нема коментара:
Постави коментар