
U Srbiji je ozbiljna nesreća i kada sekirom ubiješ komšijske pse, a razlog za ubistvo jeste međususedka svađa.
„Ljudi mu krivi, a on udri po psima!“, jedan je od komentara.
Nakon saslušanja u policiji, ubica pasa je pušten kući dok će protiv njega biti podneta krivična prijava.
Ubio je i kerušu koja je trebalo da se ošteni. Ona je ubicu dobro poznavala.
Da li je Kralj Pajaca na pravi način sledio Adrianov trag ili je zastranio i pošao svojim putem?
Čitateljka Ana ne razume zašto je policija sociopatu pustila na slobodu?! Eh, zašto?! Tako joj je lakše. Ko će da ga hrani i poji?!
Ljubiteljka životinja nam u vezi keruše koja je bila skotna savetuje da zamislimo situaciju da smo sličnu vest pročitali za trudnu ženu.
I zaključuje: „strašno!“
Za Vladimira je ubica pasa – monstrum!
A šta je on za Kralja Pajaca? Kakav komentar bi on ostavio? Možda ovakav:
„Ubico pasa,
Znam da si čovek sa sela i nisi dovoljno obavešten. Ne čitaš novine, nemaš pristup Internetu, nemaš kablovsku televiziju...
Ubiti psa u Srbiji nije više tek onako, puko iživljavanje koje će proći nekažnjeno.
Vidiš da kucamo na vrata Evropske Unije, a ona neće ubice pasa. Što te surovije osudimo, Evropi ćemo biti miliji.
Zaključak: nema ti, niti ti može biti spasa! A ubistvo skotne keruše će predstavljati otežavajuću okolnost.“